Pratite nas

Sudbine

Lijepo je biti dobar čovjek: MILENU RADASLIĆ SU UKOPALI U MUSLIMANSKOM MEZARJU, POSLJEDNJI ISPRAĆAJ OBAVIO EFENDIJA ADIS BARUČIĆ

Published

on

24. septembra 2021. godine, petak, bio je sunčan i naizgled sasvim običan dan u malom gradiću Gislaved u Švedskoj. Ali tog dana će se desiti nešto što se nije desilo do tada u Švedskoj ili u nekom od džemata Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj.

Tog dana je u gradskom greblju u Gislavedu ukopana pokojna Milena Radaslić. Ukopana je u gradskom greblju, ali u dijelu koji je predviđen za muslimane Gislaveda. Ništa u tome ne bi bilo čudno da je Milena bila muslimanka.

Pokojna Milena nije bila muslimanka, odnosno nije se nikada izjašnjavala kao pripadnica neke religije ili vjeroispovijesti. Bila je aktivan i redovan član Bosanskog kluba (BH udruženja) u Gislavedu, član Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj….

Kada je efendija Adis Baručić čuo da je Milena umrla odmah se stavio na raspolaganje porodici da organizira i vodi posljednji ispraćaj i sahranu pokojnoj Mileni. Hafiz Adis ef. Baručić, imam džamije u Gislavedu, pokazao je svima da biti dobar bjernik, biti dobar čovjek, ali i biti dobar vođa jedne zajednice znači poštovati druge ljude. Sve vrijeme je bio koordinator i kontakt osoba za Pogrebnu službu, porodicu, Bosanski klub i sve druge strane koje su bile potrebne u organizaciji sahrane za pokojnu Milenu.

Efendija Adis je, kao u slučaju svake druge dženaze, organizirao sve detalje, objavio sve informacije na službenoj stranici džemata Gislaved, a koliko je pazio na detalje govori činjenica da je pazio u kojoj boji će biti izrađena smrtovnica (obavijest) ili oznaka za grobu (bašluk).

U toku ispraćaja i sahrane na kojoj su bili prisutni članovi porodice, prijatelji, članovi džemata Gislaved i Bosanskog kluba u Gislavedu, ali i ostali građani malog gradića Gislaved različitih nacionalnosti i različitih religija prisutnima se obratio predstavnik Bosanskog kluba iz Gislaveda, član porodice pokojne Milene, ali i efendija Adis, efendija širokih vidika i otvorenog uma, koji je prisutnima u svojoj poruci poručio sljedeće:

Poštovani,
“Smatrao sam, od onog trenutka kada sam čuo da je Milena umrla, da trebam preuzeti na sebe obavezu organizacije njenog ispraćaja i sahrane, da ona ne zaslužuje ništa manje od mene i od nas; nego ljudsko poštovanje koje je i sama uvijek davala drugima.

Poštuj druge i drugi će tebe poštovati. O ljudi, mi smo vas od jednog čovjeka i jedne žene stvorili i u narode i nacije vas podijelili; da biste se upoznavali …’
Zar svi nismo djeca Ademova? Zar svi nismo djeca Havina?

Živimo na ovom parčetu kugle zemaljske kao smrtna i prolazna bića. Zar nije važno da živimo kao dobri ljudi? Zar nije lakše da poštujemo jedni druge i prihvatamo različitosti među nama kao bogatstvo Božijeg stvaranja? (Fatima Veladžić, Värnamo – Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending