Decenijama je Mile Kitić omiljen pjevač. Poznat je i kao plemenit i emotivan čovjek, ali i humanitarac.Ponosan je na svoju Bosnu, u kojoj je rođen, odrastao je, napravio orve pjevačke uspjehe. Zato često navrati u rodne Cerane, ali i u Ilijaš ili Sarajevo, u kojem je stasao kao čovjek.
Kako su mu roditelji živjeli u Americi, o njegovom odgoju brinuo je brat Nemanja
“Imao je 13 godina kad su nam roditelji otišli u Ameriku. Ja sam tada živio u Sarajevu, gdje sam radio. Došao sam po njega i poveo ga kod sebe. On je tamo išao u Tehničku saobraćajnu školu. Bio je nestašan, kao i svi ostali dječaci. Htio sam da poslije srednje škole ide na fakultet u Ljubljanu. Međutim, on je izabrao pjesmu. Odlazio je kod Jovice Petkovića da se usavršava.
Kako smo mu branili pjesmu, on nam je pobjegao od kuće. Dolazim ja kući jedno veče, a moja supruga plače. Kaže, Mile ostavio pismo, otišao je od nas. Nije prihvatio što sam ja rekao da muzika ne može da bude zanimanje, da mora na fakultet, pa je pobjegao. Imao je jedan hotel, ali Mile nije imao ličnu kartu i zbog toga nije mogao da uzme sobu. Otišao sam kod svog drugara u SUP i kažem mu o čemu se radi i tako se vratio Mile – ispričao je folkerov stariji brat, a onda se sjetio kako je Mileta hvatao da krije cigarete.
“Idem ja pored benzinske pumpe, i vidim ga da puši. Nije imao gdje i gurne cigaru u rukav. Gledam ja progorjeće rukav, tu je benzinska pumpa. Svašta je moglo da se desi. A jednog dana ulazim ja u kupatilo, vidim ima dima, kad on zamotao cigare i sakrio u vodokotlić – kroz smijeh se prisjeća Nemanja Kitić šejtanluka svoga rata MIlojka – Mileta Kitića. (Naj portal)
