Godina 1970. ostat će upamćena u narodnoj muzici kada su se na pozornici, tada kultnog festivala “Ilidža”, kojeg ugasiše ove godine iz Konakovićeve stranke “Narod i pravda” za glasove publike borili legendarni Safet Isović s pjesmom “Stoj mjeseče” i, tada debitant, Slobodan Lalić.
Pobijedio je Safet, a Laliću je pripala treća nagrada publike. Bilo je jasno da je zvijezda rođena. Mnogi su ga zbog glasovnih mogućnosti poredili sa Safetom. Čak mu je i Safet čestitao i mnogo ga podržavao, mada su u jednom trenutku mediji pričali o rivalstvu njih dvojice.
“Nikada među nama nije bilo netrpeljivosti. Za mene je Sajo bio i ostao najveći pjevač svih vremena, bio mi je uzor, to ne krijem – prisjeća se tih vemena Lalić.
Imao je sjajnu karijeru, snimio na desetine hitova, stotinjak sevdalinki za arhiv Radio Sarajeva, te na LP albumima.
U početku je snimao ploče za Beograddisk i Jugoton, a kada se u Sarajevu otvorila diskografska kuća “Diskoton”, odmah je postao njihov ekskluzivac.
“Ne žalim zbog toga, mada sam u to vrijeme imao fantastične ponude iz Beograda. Odbio sam ih i zbog toga me nikada nisu zvali u njihove TV emisije, rijetko su me puštali i u Radio Beogradu. Teško su podnijeli moje “Ne, jer ja sam cijelim svojim bićem bio Bosanac. Takav ću i umrijeti – kaže danas 70-godišnji Lalić, kojeg glas dobro služi, ali nema kome pjevati zbog navale turbo folka.
U svojoj kaijeri Lalić je pored ove antologijske pjesme snimio i nezaboravne: “Baščaršija, Sarajevu najmilija”, “Opančići pleteni”, “Dok živim voljeću”, “Sjaj mjeseče”, “Žene, žene, “Koliko te volim”… Sarađivao je sa mnogim uspješnim kompozitorima, ali svoje najveće uspjehe postizao je pjesmama Jovice Petkovića, Radoslava Graića, Damjana Babića, Miodraga Todorovića Krnjevca, Mensura Mrehića i Mijata Božovića. Osvajao je brojne nagrade na svim relevantim festivalima narodne muzike nekadašnje Jugoslavije, a jedna od najvrijednijih je ona sa festivala “Pariz 75” organizovanih za Jugoslovene koji su živjeli i radili u zemljama zapadne Evrope. (Naj portal)
