Pratite nas

Sudbine

Kako došlo, tako otišlo: KAKO JE MILAN SPISKAO LOTO DOBITAK OD POLA MILIONA EURA?

Published

on

Milan P. (52) iz sela u blizini Ostružnice (Srbija) jedan je od onih koji je dobio više od pola miliona eura na lutriji prije nekoliko godina i otkrio na šta je potrošio novac. Da li je to zaista takva sreća kao što mnogi misle i da li je nešto od te vrtoglave cifre ostalo.

Prije premije, Milan se bavio prodajom poljoprivrednih mašina, oženjen je, ima dvoje djece i unuke. Kaže da je uvijek volio da igra igre na sreću, nije se nadao tolikom dobirku.

“Kada sam vidio novac na svom računu, to je nevjerovatan osjećaj. Još nevjerovatnije jeste što je sve došlo tako s neba – kaže MIlan P.

Kada je saopštio ukućanima, dogovorili su se da nikome ne govore za dobitak, dok se ne utvrdi kako će se novac potrošiti. Ipak, kako kaže, ta tajna nije dugo opstala.

“Svi smo odmah bili u nekom grču, imamo tajnu, ne smiješ ni sa kim ni radost da podijeliš, a ne možeš ni da ćutiš, kada svi znaju. Žena je imala svoje ideje, sin je mislio da sve treba da se uloži u neki novi posao za koji mi nikada nismo čuli i ništa ne znamo, snajka je mislila da sve treba da se ostavi unucima, opšti haos. Ljutili su se što sam mislio da ja treba da odlučim – kaže Milan P.

U početku smo se svi stiskali, ali brzo smo počeli da trošimo. Odjednom nam je trebalo sve, i mašine, i odvojena kuća, i stan u Beogradu, i svakom svoja kola – kazuje Milan i nastavlja:

“Kada se po selu saznalo ko je dobitnik, svi su počeli da nas gledaju drugačije. Ako ih častiš i kupiš pivo, krenu da ti pričaju svoju muku, ne bi li im pomogao više. Neki su pitali za pomoć, neki su htjeli da savjetuju, ali svi su hjteli da se ovajde.

Kako kaže, on je htio sve da nadoknadi, da “bude gospodin”, da može da kupi sve što želi. To je najprije bio novi automobil, garderoba i nekretine.

“Kao da me neka sila gonila da se toga oslobađam, jer sam znao da je palo sa neba. Ulagao sam ja novac i u poslove sa nekim mesarama i poljoprivrednicima, ali tu je došlo do lošeg kalkulisanja. Stavljao sam nešto u banku na štednju, ali su to djeca sve pokupila. Ništa nisu htjela da rade, samo da šefuju. Ja sam to vidio ali nisam smio ništa da kažem, odmah se posvađamo. Žena je znala da imam neku drugu sa strane, počelo je da joj smeta što i tu idu pare – kaže Milan P.

Kada ga pitaju kako je uspio da proćerda tolike pare, pokušava da objasni da “ne postoji bogatstvo koje ne može da se potroši”, on ne zna odgovor. Ali, kaže:
“Znam da me mnogi u selu nisu voljeli, da su mislili da sam kockar i neradnik. Htio sam da im pokažem da nije tako, da živim dobro, da sam nešto uspio. Kupovao sam odijela za koja nikada nisam čuo, samo zato što su skupa. Ali, sve to nije strašno, treba čovjek i to da doživi. Glavni problem je što sam počeo mnogo da se kockam i to je počelo da utiče na moju porodicu. Kao da sam htio da zaboravim na odgovornost, jer šta god uradim sa parama, neko će da me krivi. Ja nisam neki biznismen, ekonomista, pa da znam šta je najbolje – kaže Milan P.

Kako kaže, bilo je ljudi kojima je pomogao, ali na “jednog kome pruži pomoć dolazilo je njih petoro sa tužnom pričom”, pa se naljute ako ne dobiju to što su tražili.

“Ima mnogo ljudi koji misle da sam zaslužio tu nesreću, ali ja ništa loše nisam uradio, nisam nikome ukrao, pošteno sam dobio pare. Dao sam crkvi jedan dio para i od tada mi je lakše. Sve je krenulo da se topi i nestaje velikom brzinom. Sve u svemu, novac nam je trajao dvije godine. Sada nismo potpuno bankrotirali, ali nema novca kako je bilo. Može da se kaže da smo tamo gdje smo bili na početku. Kako došlo, tako i otišlo. Kada smo se malo rasteretili, mislim da su nam odnosi u porodici popravili. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending