Pratite nas

Sudbine

Isplativa voćka: MILAN TRIŠIĆ TVRDI DA LJEŠNICI DONOSE PROFIT U NAREDNIH 70 GODINA

Published

on

Jedan od pionira proizvodnje lješnika u Semberiji, Milan Trišić iz Velike Obarske, ovih dana počinje berbu na površini od 4,5 hektara. Uprkos instaliranom sistemu za navodnjavanje, suša je učinila da rod bude umanjen za 30 odsto u odnosu na prošlu godinu.

“Prvi zasad lješnika na 2,5 hektara, podigao sam prije 12 godina, a nakon šest godina, proširio za još dva hektara. Plan je da se ide do deset hektara, jer po nekim svjetskim standardima, prinos sa te površine vraća sve investirano, i omogućava solidnu zaradu – kaže Milan.

Najveća mana ove proizvodnje je spor povrat kapitala, jer sadnice lješnika postaju komercijalno produktivne tek u petoj i šestoj godini, a najveći prinos se postiže nakon 10. godine starosti. Međutim, velika potražnja i visoka cijena, uzgoj na skromnim zemljištima, i dug eksploatacioni period, čine lješnik isplativim za gajenje, i to je voćka koju vrijedi čekati.

Prinos lješnika u punom rodu je oko 3,5 tona po hektaru, a sa cijenom od šest eura po kilogramu čini ga perspektivnom voćkom, posebno što u obradi ne zahtijeva “puno ruku” kojih je sve manje u regionu. Lako ga je proizvesti, ali kome, i kako prodati je činjenica koja nije upitna kada je plasman lješnika u pitanju. Toliko je malo proizvođača, da se gotovo 90 odsto potreba za lješnikom uvozi.

Proizvedeni lješnik ima osigurane kupce širom BiH, a Milan sa sinom planira da udruživanjem s drugim proizvođačima osvaja tržište i van naših granica. Kvalitet je, kaže, najbolji marketing. Penzionerske dane koristi produktivno, a zasade koji mogu da traju stotinama godina naslijediće naredna pokoljenja Trišića.

“Prošlogodišnji rod prodao sam po veleprodajnoj cijeni od 12 maraka. Cijenu lješnika diktira Turska kao najveći proizvođač. Prednost našeg lješnika je što je kvalitetniji, pa se, recimo, neki kolači mogu praviti od našeg, a ne i od turskog lješnika, tako da najveći dio i plasiramo konditorskoj industriji – ističe Milan. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending