Slijedeće sedmice će biti emitovan film Maura Kaporićija “Sestre zauvijek”, koji je rađen za RAI TV, o nevjerovatnoj životnoj priči dvije djevojke koje su slučajno zamijenjene u sicilijanskoj bolnici i o njihovim majkama koje su odlučile da ih zajedno odgajaju.
Danas Katerina Alanja i Melisa Fodera imaju 23 godine. Da su zamijenjene, njihove majke su otkrile kada su imale tri godine.
Djevojčice su rođene 31. decembra u bolnici “Mazara del Valo” na Siciliji, u razmaku od 15 minuta. Medicinske sestre koje su slavile Novu godinu, bebe su greškom dale pogrešnim majkama i one su odrastale u pogrešnim porodicama.
Majke su odmah primijetile da bebe nose benkice koje nisu njihove i koje su im bile nepoznate, ali su pomislile da je samo garderoba pomiješana.
Tek kada su napunile tri godine, greška je otkrivena. Marinela Alanja došla je u vrtić da uzme svoju kćerku i primijetila je Katerinu, koja je nevjerovatno ličila na njene druge dvije kćerke. U njoj se probudio osjećaj koji joj nije dao mira. Posmatrala je djevojčicu svakoga dana, a kada je vidjela njenu majku, Žizelu Fodere, odmah se sjetila da su se porodile istog dana.
Pošto je bila toliko sumnjičava, 15 dana kasnije je uradila DNA test. Bez obzira što je mučila sumnja, ostala je šokirana kada je dobila rezultat. Tako su obje porodice saznale istinu a pošto su prevladale prvobitni šok, odlučile su da stvari uzmu u svoje ruke. Majke su izričito bile protiv da zamijene djecu i naglo ih vrate u svoju biološku porodicu:
“Teško je tek tako odreći se djeteta koje si hranio, odgajao, volio tri godine, iako je riječ o običnoj greški, kažu majke.
Složile su se da je najbolje da postepeno izvrše zamjenu. Da bi olakšale djevojčicama, ali i sebi, Melisa i Katerina su provodile vrijeme sa obje porodice. Kako bi dodatno pospješile vraćanje u porodicu, odlučile su da žive u istoj kući.
Međutim, stručnjaci su im savjetovali da porodice provedu najmanje šest mjeseci razdvojene, kako bi djevojčicama dali mogućnost da se priviknu i adaptiraju na biološke roditelje i novi život. I poslušali su ih. Razdvojili su se, ali majke to nisu mogle da podnesu.
“Nas dvije smo plakale jedna drugoj preko telefona svakoga dana. Možda je prošlo tri mjeseca i mi smo shvatili da to ne možemo. Našle smo se i dogovorile da se nikada nećemo razdvojiti, objasnila je Marinela.
Porodice su ponovo počele da žive zajedno i postepeno su se skroz zbližile. Djevojčice su počele da slave rođendane zajedno, išle su u istu školu i sjedile su jedna pored druge u klupi.
Sve dok djevojčice nisu napunile 8 godina, ništa im nije rečeno. Tek tada, kada su bile dovoljno velike da shvate da se desila zamjena na rođenju, rečena im je istina. Djevojčice su priznale da se i ne sjećaju perioda iz prve tri godine života. Onu drugu majku, za koju su jedino znale do treće godine, i danas zovu “drugom majkom”.
Ali ostala je još jedna stvar koju je trebalo urediti – njihova imena. Kako bi sve bilo što jednostavnije i bezbolinije, dogovorili su se da im imena ostanu takva kakva jesu i da ih ne mijenjaju.
Autor filma Mauro Kaporiči kaže da su one danas kao bliznakinje, više nego sestre. (Naj portal)
