Iako podaci danas kažu da je bar 70 osoba osjetilo posljedice obje atomske bombe bačene na Japan 1945. godine Tsutomu Jamaguči je jedini kome je vlada zvanično priznala da je preživio stravične događaje i iz Hirošime i iz Nagasakija. Jamaguči je preživio i Hirošimu i Nagasakifoto.
Još za života su ga prozvali “čovjek zvani sreća”. Tj. ako se srećom može nazvati to što je preživio ne jednu, nego čak dvije atomske bombe!
Prva atomska bomba
Tsutomu Jamugči je živio i radio u Nagasakiju, ali je u ljeto 1945. otišao na tromjesečni poslovni put u Hirošimu.
Tog 6. avgusta spremao se da napusti grad sa dvoje kolega i bio je na putu do željezničke stanice kada je shvatio da je zaboravio dokumenta koja su mu bila potrebna da putuje iz jednog grada u drugi tokom ratnog stanja. Zato se vratio na svoje radno mjesto i u 8.15 bio je u javnom prevozu kada je američki bombarder B-29 Enola Gaj negdje u oblacima iznad njega ispustio svoj smrtonosni teret.
Jamaguči je kasnije pričao da je čuo avion, ali da se nije obazirao na njega. Na kraju krajeva, bio je rat i bombarderi su stalno nadlijetali Japan. A onda se dogodila eksplozija i sve što je Jamaguči vidio bila je svjetlost.
Jamaguči se nalazio svega 3 kilometra od mjesta na kome je eksplodirala atomska bomba. Od siline su mu pukle bubne opne, svjetlost ga je privremeno zaslijepila, a jara koja je uslijedila ostavila ga je sa ozbiljnim opekotinama preko lijeve strane torzoa.
“Pojavio se ogroman bljesak na nebu i jednostavno sam odletio – pričao je kasnije.
Nakon što se osvijestio, Jamaguči je krenuo da potraži svoje kolege. Ispostavilo se da su i oni preživjeli. Zajedno su proveli noć u skloništu prije nego što su se slijedećeg dana vratili kući – u 320 kilometara udaljen Nagasaki.
Druga atomska bomba
U Nagasakiju, Jamaguči je zaliječio rane. Iako ga je porodica nagovarala da leži, dva dana kasnije, u zavojima se pojavio na poslu. Bio je oko 11 sati 9. avgust 1945. i upravo je svojim kolegama prepričavao strahote koje je preživio u Hirošimi. Niko od njih nije mogao da vjeruje da jedna bomba može da uništi čitav grad i skeptično su slušali priču.
A onda su i sami osketili eksploziju… Američki bombarder Bockscar u 11.02h bacio je atomsku bombu “Fat Man” na grad.
Jamaguči ovoga puta nije povrijeđen u eksploziji, ali je visoka temperatura sagorjela zavoje i ponovo dohvatila njegovu osjetljivu kožu.
“Pomislio sam da me onaj oblak pečurke pratio iz Hirošime – izjavio je kasnije.
Više od nedelju dana nakon patio je od visoke temperature i neprekidnog povraćanja.
“Čovjek zvani sreća”
Jamagučijeva porodica – žena i mala kćerka, takođe su preživjele bombardovanje. Par je kasnije dobio još dve kćerke. Tokom savezničke okupacije Japana, on je radio kao prevodilac da bi se kasnije zaposlio u “Mitsubišiju” na projektovanju tankera za naftu.
Posljedice bombardovanja nosio je i na tijelu i na duši. Nije više čuo na lijevo uho, privremeno je ostao bez kose, a zavoje na osjetljivim dijelovima kože nosio je godinama. Ožiljci na tim mjestima ostali su mu do kraja života.
Godine 1957. dobio je status “hibakuša” (“osobe pogođene eksplozijom”) u bombardovanju Nagasakija, ali je tek 24. marta 2009. japanska vlada zvanično priznala njegovo prisustvo i u Hirošimi tri dana ranije. Nakon toga mediji su se zainteresovali za njegovu priču i prozvali ga “Čovjek zvani sreća” i “Atomski čovjek”.
Jamaguči je postao javni protivnik upotrebe nukleranog oružja i to je ostao sve do duboke starosti. U osamdesetim godinama je napisao knjigu o svojim iskustvima, kao i knjigu poezije. Učestvovao je u dokumentarnom filmu o “dvostrukim preživjelima” pod nazivom “Twice Survived: The Doubly Atomic Bombed of Hiroshima and Nagasaki” koji je 2006. prikazan u Ujedinjenim nacijama.
Na projekciji se zalagao za ukidanje atomskog oružja.
“Razlog što mrzim atomsku bombu je zbog onoga što ona čini dostojanstvu ljudi – rekao je u jednom intervjuu pred kraj života.
U poznim godinama Tsutomu Jamagči je podlegao onom što je u medicini poznato kao “bolestima radijacije” uključujući katarakte i akutnu leukemiju. Umro je od raka želuca 4. januara 2010. u 93. godini, a od kancera je preminula i njegova supruga. (Naj portal)
