Pratite nas

Poznati

Sjećanja na Rejhana Demirdžića – “Gospodina Glumca”: NAĐEMO SE KOD MOME I UZEIRA

Published

on

Na današnji dan, 22. augusta 1988. godine umro je Rejhan Demirdžić, jedan od najvećih glumaca svih vremena. Rejhana su svi voljeli, a i danas vole iako je sve manje onih koji ga se sjećaju. Malo ko nas podsjeća na veličine kakve smo nekad imali. Sarajevo mu se tek djelimično odužilo za velike umjetničke i ljudske zasluge darujući mu Šestoaprilsku nagradu i dajući njegovo ime jednoj ulici u sarajevskom naselju Dobrinja.

Rejhan Demirdžić bio je bosanskohercegovački pozorišni, filmski, radijski i televizijski glumac, te televizijski scenarista.

Rođen 2. januara 1927. u Sarajevu. Prvi nastup imao u sarajevskom Narodnom pozorištu 1943. godine. Osim u sarajevskom Narodnom pozorištu glumio u pozorištima u Šapcu, Titovom Užicu i Nišu u periodu od 1945. do 1955. kada se definitivno vraća u Sarajevo.

Bio je veliki majstor glumačkog zanata – glumac koji nije imao svoj fah već je mogao uspješno glumiti, mangupa, nacističkog oficira, bega i gradskog gospodina. Rejhan Demirdžić i Rudi Alvađ su u zabavnim emisijama Radija Sarajevo igrali veoma popularne likove Uzeira i Momu.

“Umjetnik mora dio sebe pokloniti svom pozivu – dio svog privatnog života i emocija. Za sebe mogu slobodno reći da sam pola svog života, svoje ličnosti, individualnosti, poklonio teatru. Zbog toga mi nikad nije bilo žao i, kad bih bio u prilici da opet biram, izabrao bih glumu – rekao je svojevremeno Rejhan Demirdžić.

Ostvarujući brojne uloge u teatru, na filmu, televiziji i radiju, Demirdžić je prezentirao ne samo svu raznovrsnost svog talenta već i beskrajnu moć glumačke umjetnosti.
Demirdžić je jedan od prvih bosanskohercegovačkih glumaca koji je glumu približio narodu, a dodajući veliku dozu intelektualnosti i gospodske otmjenosti u pristupu scenskoj umjetnosti, istovremeno je publiku i gledaoce i obrazovao i zabavljao.

Ostat će upamćen i kao umjetnik koji se nije odricao svog nacionalnog bošnjačkog identiteta, već je on postao i ostao neodvojiv dio njegove glumačke interpretacije, njegovog “ćeifa”, prepoznatljiv u govoru, kulturi ophođenja i fizičkim gestama.

“Gospodin glumac”, kako su ga sugrađani prozvali, Rejhan Demirdžić u naslijeđe svom gradu ostavio je mnogo toga. Ostavio mu je tradiciju, kulturu, umjetnost. Ostavio mu je identitet, pisao je svojevremeno Stav.

Svoj prvi glumački nastup ostvaruje s nepunih 17 godina, u sarajevskom Narodnom pozorištu 1943. godine, u predstavi Mirandolina Karla Goldonija. Od 1945. do 1955. godine stalni je član pozorišnih ansambala u Šapcu, Titovom Užicu i Nišu, nakon čega se vraća u sarajevsko Narodno pozorište gdje svojim nastupima i fantastičnom scenskom transformacijom skreće pažnju.
Rejhan Demirdžić je zajedno s Jurislavom Korenićem bio autor kultne televizijske serije Karađoz, nekadašnje Televizije Sarajevo, u kojoj je igrao glavnu ulogu. Svojom izvedbom Husametin-bega uspostavio je nove temelje i uveo glumačka sredstva koja i danas važe za standard posvećenosti poslu i glumačkom zanatu.

“Umjetnik mora dio sebe pokloniti svom pozivu – dio svog privatnog života i emocija. Za sebe mogu slobodno reći da sam pola svog života, svoje ličnosti, individualnosti, poklonio teatru. Zbog toga mi nikad nije bilo žao i kad bih bio u prilici da opet biram, izabrao bih glumu”, rekao je jednom Demirdžić.

Jedan od najpoznatijih angažmana velikog Rejhana Demirdžića je priređen zajedno s još jednom veličinom bosanskohercegovačkog glumišta Rudi Alvađom, kada su u saradnji s Momom Dragičevićem stvorili legendarne zabavne emisije Radija Sarajevo, gdje su igrali veoma popularne likove Uzeira i Momu, po kojima je njihova publika i stanovnici grada Sarajeva prozvali tada novosagrađene moderne nebodere na Marijin Dvoru. Danas se zovu Unitic, ali su za Sarajlije i dalje Momo i Uzeir.

Pamte se i role u tv serijalima Odbronici, Tale i Porobdžije, filmovima Miris dunja, Mula Mustafa Bašeskija, Derviš i smrt, Simha, Blago u duvaru, Hasanaginica…

Rejhan Demirdžić je mnogima pomagao i uspješno ih izveo na umjetnički put, a posebno je bio podrška Nadi Đurevskoj. (Naj portal)

Poznati

Šekib Mujanović za ‘Naj portal’: Ružno je da sjećanje na Esmu Redžepovu niko ne njeguje

Published

on

Šekib Mujanović za ‘Naj portal’: Ružno je da sjećanje na Esmu Redžepovu niko ne njeguje

Šekib Mujanović je već decenijama prisutan kako na bh. i na regionalnoj estradi. Mnogobrojne pjesme su snimljene tokom njegove karijere, a desetine njih izdvojile su se kao hitovi. Ali, on se nije previše prezentirao u javnosti, stiče se utisak kao da je namjerno izbjegavao medije.

Medijski se povukao

– Ja se jesam u posljednje vrijeme medijski povukao, mada ja nastupam istim intezitetom, Radim svirke, nastupe, koncerte. Upravo sada trebam da snimim spot za novu pjesmu, pa će me biti više u medijima. Bit će to jedan dobar, veseli narodnjak- rekao nam je Šekib na početku razgovora.

Razgovor sa Šekibom smo vodili u Njemačkoj na imanju Edina Hadžipašića. A iz nas je bila velika livada/ njiva, a na naše pitanje da li je nekada radio na njivi odgovorio je iskreno:

– Naravno da jesam. Roditelji i daidže su me slali na njivu da radim i tim radom sam se i očeličio. To je bio taj neki jagodarski kraj, pa sam išao da sadim, plijevim, berem jagode. Mada moram da budem iskren nikad nisam volio nešto previše da radim na zemlji. Sjećam se kada se kukuruz brao, pa namjerno sjećem i kukuruz i travu jer sam znao da će daidža da poludi i onda on mene potjera. A, ja sav sretan da me otjerao.

Kada si postao svjestan da si muzikalan?

– Bilo je to u mojim vrlo mladim, ranim godinama, ne znam da li sam imao desetak godina. Samo me muzika zanimala, snimam sebi neke pjesme, vježbam i, sve tako do tog mog prvog nastupa. Bilo je to u našoj Mjesnoj zajednici i bio je 8. mart. Nastupao sam sa mojim drugom Almirom. Imali smo harmoniku i jedan mikrofon.

Lijepa priča

Onda je uslijedio festival „Mladi graditelji“ u Brčkom i moj brat rahmetli je izabrao pjesmu „Danima te čekam“ od Šabana Šaulića. Mene je tada takva trema spucala da to ni danas ne mogu da objasnim. Kada sam izašao na binu fokusirao sam se na jedan reflektor, gledao svo vrijeme u njega. Nisam se smio fokusirati na narod, publiku. I, onda je krenulo.

Svojevremeno je Šekib imao tu čast i zadovoljstvo da snimi duet sa rahmetli Esmom Redžepovom?

– Pa, tu pjesmu je radio moj dobar prijatelj Rasim Korajac. I, ta pjesma kada se rodila, kada je bila zamišljena kao duet, mi smo u njoj čuli Esmu Redžepovu. Onda sam aplicirao kod gradskih vlasti u Brčkom da nam daju neki novac i, boga mi su nam dali oko 7 ili 8 hiljada maraka. Tim novcem smo finasirali pjesmu, snimanje u studiju u Makedoniji. Bila je to zaista jedna lijepa priča.

Danas je njena kuća pusta ili bolje rečeno opustošena, da li si vidio te slike?

Opustošena kuća Esme Redžepove, iz doma skoro sve odnijeto

– Nisam, ali sam u toku te priče. Ja sam ostao u kontaktu sa jednim od njenih pedesetoro djece koja je ona usvojila. On se zna sa vremena na vrijeme zna požaliti kako sjećanja na nju niko ne njeguje. To je zaista ružno, a Esma je bila velika kao čovjek. A svojevremeno je kao Jugoslovenka u svijetu bila proglašena kao kraljica cigana, kraljicom Roma. Nažalost zajedničkih nastupa nismo imali.

Sočan trač

U trendu kod mladih pjevača je snimanje covera?

– Pa mislim da je to zaista korisno. Neki mladi pjevači bez da su snimili jednu njihovu vlastitu pjesmu, na coverima su napravili baš jednu lijepu karijeru. Ali, ja sam za to da, ako se neko odluči da snimi cover taj isti treba ili mora da bude dobar kao original ili čak i bolji. Meni je baš drago kada se neka pjesma izvuče i postane opet popularna, i zaista vidim svrhu tih covera. A, to rade i muzičari i pjevači na svjetskom nivou, to jest u svijetu.

Privatan život držiš daleko od medija, estrade?

– Ja ti nisam nešto klasična estrada u tom nekom smislu. Ja volim ostati zatajen, ne bih se baš previše eksponirao sa privatnim životom u javnosti. To je jednostavno moje i ne dam nikome. A, sve je stvar izbora, neko to želi, neko ne. Ja još uvijek vjerujem da ljudi više vole da slušaju dobru pjesmu već da čuju neki sočan trač.

Na kojoj si trenutno životnoj relaciji?

– Iskreno, Brčko je moja baza, a mi smo pjevači u ovom poslu leteći. Pa me tako često ima i u Austriji gdje smo kao porodica jako dugo živjeli.

Da li si svojevremeno odbio neku pjesmu, a onda ta ista postala hit kod nekog drugog pjevača?

Šerif je zakucao

– To je vjeruj mi, noćna mora svakog pjevača. Ponudi ti se pjesma, pa kad trebaš da je otpjevaš ti je odbiješ, a onda razmišljaš, pa možda je neki budući hit. Meni je nuđena pjesma „Med i slatko grožđe“, koju je snimio Nikola Rokvić. Ali eto ja sam je odbio, a razlog ni dan danas ne znam. Mislim da je to Nikoli Rokviću najbolja pjesma u karijeri. Pa i pjesmu koju je snimio i Šerif konjević „Ko je ona“ ja sam odbio. Šule i ja smo sjedili zajedno kada je on tu pjesmu stvarao uz gitaru, ja sam je raspjevavao. Da sam mu rekao da da meni tu pjesmu, on bi mi je dao, ali eto nisam. Ali, nije mi žao, Šerif ju je baš dobro zakucao – kazao je Šekib.

Bato Šišić (Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending