Dobar pjevač, ali loš čovjek Esad Muharemović, poznatiji kao Esad Plavi nanizao je pofinih godina, a podosta i sijedih. Sada bi komotno njegovo umjetničko ime moglo da bude Esad Sijedi.
Esad je zasjao na estradi zahvaljujući Zorici Brunclik. Slušala ga ja na nekom vašaru, svidjelo joj se njeno pjevanje, pa je ubijedila svoga supruga Miroljuba Aranđelovića Kemiša da mu besplatno uradi kompletan album, na kojem je bilo nekoliko hitova, a izdvojile su se pjesme “Ne kuni što si volela”, “Tebi” i “Vidim da te muči”.
Kada su dogovarali saradnju Esad im se zakleo “Majke mi, nemam para”, a Zorica i Kemiš nasjeli na tu priču.
Na taj fol je Esad godinama varao kompozitore, poducente, menadžere…. Njemu se bilo zakleti majkom, kao nekome ispušiti cigaretu.
Zato je skoro svaki album radio sa drugim kompozitorskim timom. Kemiš i Zorica su ga otpisali i dugo vremena nisu željeli da čuju za njega. Isti slučaj je bio i sa Marinom Tucaković i Futom Radulović. I njima se kleo u majku da nema para, pa dobio i drugu ploču besplatno. Rijelč je o albumu sa hiovima “Reci srećo” I “Usne imam, da te ljubim ja”.
Kasnije su došla ratna vremena. On se prijavio kao izbjeglica u Holandiji, zajedno sa suprugom Vericom i djecom dobio je socijalnu pomoć. I njima u Holandiji se, vjerovatno, zakleo majkom, pa dobio izbjeglički statuas, a savkog vikenda je pjevao po zapadno evropskim diskotekama i romskim svadbama.
Poslije rata je otvorio diskoteku u Tešnju, počeo dovoditi kolege pjevače, pa se i njima se kleo majkom da im ne može isplatiti dogovoreni honorar. Ostao je dužan Šabanu, Hakali, Muslimoviću…. Hakala mu nikada nije oprostio dug. (Naj portal)
