O Arsenu Dedić sve je rečeno. Baš kao i o legendarnom Radetu Šerbedžiji. Evo zanimljive priče, koja je sačuvana zahvaljujući YugoPapiru, a ona kazuje kako je nastao čuveni hit “Ne daj se, Ines”

Arsen je sve objasnio u intervjuu za Čik 1973. godine. U to vrijeme Čik je bio jedan od najčitanijih nedjeljnika na prostorima Jugoslavije i važio je za prvi erotski časopis u nekadašnjoj državi.
Te, 1973. godine, u septembru popolarni pozorišni, televizijski i filmski glumac Rade Šerbedžija je snimio ploču sa hitom “Ne daj se, Ines”, čiji je tiraž rasprodat u rekordnom roku, a pjesma je ostala da “živi” za sva vremena.

“Ta opjesma je moj dug mladosti. Sama pjesma je jedna grčevita odbrana mladosti koja prolazi. Počeo sam je pisati kad sam se približio tridesetoj godini, kad sam osjetio da je prošao onaj neobavezni dio mog života i kad sam se približio ovom drugom, obaveznijem dijelu.- objasnio je autor stihova I muzike Arsen dedić, te nastavio:

“Ines nije nekakva određena osoba iz moga života. Ona skriva jedno drugo ime. Uzmite, recimo, i moju pjesmu Sandra. Mnogi misle da je ona posvećena mojoj kćerkici. Ne. To ime štiti jedno drugo ime.

Ako bolje slušate tekst, vidjet ćete da se radi o jednoj ženi, a ne o djetetu. Otkako se bavim pisanjem poezije, ni jedno ime koje upotrijebim ne pripada nekoj određenoj osobi iz mog života. Ta imena obično skrivaju neka druga, to je više šifra koju samo ja mogu odgonetnuti, to su simboli koji štite nešto što je moje i što ostaje samo u meni.

Pjesma je posvećena mojoj mladosti, mladosti koju sam živio između 1957. godine i 1962. Pjesma se odnosi na to vrijeme, vrijeme dok sam studirao, dok sam životario podstanarskim boemskim životom. Definitivno je uobličena u pjesmu tek 1970. godine.

Pjesma je puna raznih podataka, adresa, imena…?

Imate pravo, u pjesmu sam unio pregršt podataka. Sve te adrese postoje, imena također, ali je to sve izmijenjeno. Ja nikada nisam stanovao u ulici Proleterskih brigada, dok je u pjesmi tako napisano. Ja sam stanovao u drugoj ulici, kod druge gazdarice, ali dopustite da to ostane u meni.

Pjesma je jedna priča koja je uobličena u pjesmu, koja je slična mnogim pričama koje možete čuti gotovo od svakog studenta, podstanara… Mislim da sam se na ovaj način odužio svojoj mladosti. Od običnih svakodnevnih podataka ja sam napravio poetske podatke. Pjesma se dopala Radi Šerbedžiji i snimio ju je na ploču. Zamolio me da napišem i glazbu. Tako da se uz Radino recitiranje čuje jedna prijatna lirska podloga.

Rade Šerbedžija je tada kazao:
“Iskreno rečeno, nisam vjerovao u uspjeh ploče. U svijetu mnogi glumci godišnje izdaju i po nekoliko ploča s popularnim stihovima. Ja sam to kod nas učinio – ako ne prvi – onda među prvima. Ljudi koje znam uvjeravali su me da kod nas neće biti interesa za takve ploče, da naš čovjek više voli čitati stihove.” – kazao je Šerbedžija. (Naj portal)