Stolac je grad na jugu Bosne i Hercegovine smješten u bogatom mediteranskom ambijentu. Stolac nije samo prepoznatljiv po tradicionalnoj hercegovačkoj arhitekturi, ambijentu koji je upotpunjen mnoštvom zelenila i kulturno-historijskim naslijeđem, nego i modro-zelenom rijekom Bregavom, njenim brojnim rukavcima i slapovima, te ljudima koji su ovaj grad činili takvim kakav jeste i upotpunili ga svojim duhom i ljubavi prema zavičaju. U nastavku vam donosimo 10 razloga zašto bi Stolac trebao biti vaša iduća destinacija, iako vjerujemo da vam je dovoljan samo jedan – na koju god stranu da se okrenete prirodne ljepote vam nude raj za oči.

Projekt „Stolac: raskršće civilizacija“ implementira Fondacija Mak Dizdar od marta ove godine. Aktivnosti ovog projekta se provode kroz bespovratna sredstva Projekta za razvoj i promociju turizma Vijeća za regionalnu suradnju (RCC). Projekt financira Europska unija, a provodi RCC u nastojanju da doprinese rastu i konkurentnosti šest ekonomija zapadnog Balkana podržavajući razvoj i promociju zajedničke regionalne kulturne i avanturističke turističke ponude.

1. Stolac je mala oaza vedrog neba i mediteranske klime
U stolačkom kraju klima je mediteranska sa srednjom godišnjom temperaturom zraka iznad 7°C. Sunčanih dana u Stocu nikada ne fali, ovaj prirodni dragulj ima, pored jadranskog otoka Hvara, najviše sunčanih dana u godini, tj. grad je sa značajno malim brojem kišnih dana tokom godine. Stolac kišni oblaci vrlo često zaobiđu, pa kada vam se čini da nailaze teški oblaci iz kojih bi kiša mogla danima da pada, oblaci zađu iza brda, i vedrina neba vas općini kao da oblaci nisu bili prisutni niti u jednom trenutku. Ljetne temperature su prilično visoke, a dani dugi i topli, ali bujna vegetacija i uvijek hladna rijeka Bregava boravak ljeti čine sasvim ugodnim. Položaj Stoca je savršen, ne samo zbog blizine divnih gradova susjedne Hrvatske uz morsku obalu, već i zbog bosanskohercegovačke morske obale i grada Neuma te magistralne ceste Stolac – Neum, koja bi trebala biti u funkciji već od iduće godine.

2. Modro-zelena rijeka Bregava
Prirodno-graditeljska cjelina korita Bregave s mostovima, mlinicama i stupama predstavlja izuzetno vrijedan prirodni i kulturni spomenik. Rimljani su rijeku zvali Arion, u srednjem vijeku bila je Vidoštica, kasnije Brzava, pa Bregava. Bregava je kraška ljepotica koja izvire u Dolu ispod planine Hrgud i ulijeva se u Neretvu u Klepcima kod Čapljine. Bistra, brza rijeka, dva puta razdvojena u rukavce praveći riječna ostrva – ade, najvećim dijelom svoga toka protječe kroz Stolac i tako čini okosnicu njegovog historijskog razvoja. Vječno preplitanje i uzajamna zavisnost čovjeka i rijeke ogleda se i u samoj njenoj slici – vodeni tok i njene obale su nezamislive bez mnogobrojnih mostova koji ih spajaju, mlinica i stupa u kojima se ogleda život koji rijeka pomaže, vodenih slapova koji unose živost i dodatnu ljepotu prirodnom toku rijeke.

Gornji tok rijeke jedinstvena je prirodna cjelina i vrlo vrijedan prostor očuvanja ukupne pejzažne i biološke raznolikosti. Bregavu odlikuje raznovrsnost biljnih i životinjskih vrsta, od kojih posebice treba istaknuti endemsku vrstu mekousne pastrmke i vrstu riječnog raka kamenjara koji je savršen bioindikator čistih voda. Ovakva raznovrsna i bogata flora i fauna, predstavlja neiscrpnu ljepotu za istraživače i turiste.

3. “Stolačka Nijagara” – vodopad Provalije i skrivena oaza vodopada Pjene
Ambijent koji je jedinstven za Stolac upotpunjava vodopad Provalije, najveći vodopad u Stocu, “Stolačka Nijagara” koja tokom ljeta zbog niskog vodostaja rijeke Bregave presuši pa je posjeta vodopadu najbolja u jesen, tokom proljeća ili ranog ljeta kada je u svom potpunom izdanju. Vodopad krase različiti rukavci koji u podnožju skrivaju prave male pećine. Uz vodopad se nalazi i restoran Old Mill, stara mlinica čiji prostor je proširen i iskorišten za restoran u kojem se može pojesti i kupiti svježa pastrmka. Iz restorana se pruža nevjerovatan pogled na vodopad te je zbog toga i posjeta restoranu jedinstven doživljaj.

Idući dalje uzvodno uz Bregavu, pa spuštajući se pored stuparske radnje i provlačeći se pored opranih deka u stupama, prirodnoj „mašini“, dolazimo do najljepšeg vodopada koji se naziva Pjene i prava je mala skrivena oaza. Vodopad skriva pećinu ispod svojih slapova, pa je omiljeno mjesto za dječju igru ganji ili poznate kao “puša”. Uz vodopad je smještena i mala kamenita plažica, idealna za odmor u ovim dugim ljetnim danima.

4. Čarobna ljetna kupališta
Sama rijeka Bregava je i dalje mjesto oko kojeg Stočani žive svoju svakodnevnicu; u šetnjama, ljetnim kupanjima, okupljanjima na brojnim mostovima, plažama. Posebno mjesto zauzima tokom ljetnih mjeseci kada su plaže pored Bregave pune dječje graje, roštilja, igre, sunčanja i gitara. Prolazeći pored guštera koji se sunčaju na kamenju hercegovačkog krša, ptica koje traže hlad u krošnjama borova, čempresa i šikara, otkrijte izobilje plaža koje rijeka Bregava nudi. Nakon Ćuprijske džamije i Inat ćuprije, prolazeći pored Sarinog mosta, spuštamo se do prve plaže Kreševac. Vrijedne ruke Stočana su izgradile potporni zid na desnoj obali rijeke, a s lijeve su uređene plaže. Idući dalje dolazimo do plaže Kukavac, koja pored mjesta za kupanje nudi i teren za mali fudbal, košarkaški teren i teren za odbojku na pijesku. Kajaci koji se mogu iznajmiti na ovom mjestu sijeku vodu Bregave, te dalje dolazimo do vodopada Pjene i kamenite plaže pored njega. Samo nekoliko metara uzvodno se nalazi kupalište Plaža.

Trenutno je kupalište uređeno i prošireno sa kafićem, pa u hladovini drveća uz obalu možete popiti i piće. Iznad plaže, na mjestu nekadašnje pijace, nalazi se autokamp “Heaven in Nature” koji, osim prostora za kamp kuće, nudi i kuhinju, toalet, WiFI, i mjesto je na kojem možete predahnuti uz domaću bosansku kafu, osvježiti se u rijeci ili uživati na plaži. Uz kanjon rijeke Bregave dalje vas čekaju plaže iznad Centrale, Brane, koje u hladu vrba na pitoresknim livadama pružaju savršeno mjesto za kupanje i skrivenu oazu zelenomodre boje, pune rakova, žaba i riba, i hladne vode koja u ljetnim mjesecima pruža pravo osvježenje.

5. Razvijena poljoprivreda, gastronomija i eko proizvodi
Hercegovačka kuhinja jedan je od glavnih aduta ovog kraja, a obilje okusa i domaći kvalitetni proizvodi sigurno će zadovoljiti svačije nepce. Šetajući ovim područjem naići ćete na bogatu riznicu proizvoda koju je stvorila sama priroda. Očarat će vas miris smilja, kadulje, mente, lavande, dok je stolački med nadaleko poznat. Stanovništvo ovog kraja oduvijek se bavilo poljoprivredom, a mediteranska klima, plodno tlo, kao i obilje sunca, pogoduje uzgoju smokve, šipka, grožđa, maslina, agruma pa i japanske jabuke – kaki.

Lokalna pijaca (tepa) oduvijek je bila mjesto gdje se mogu kupiti najkvalitetniji domaći proizvodi. Stariji stanovnici Stoca pamte da su proizvođači maslina iz okoline Dubrovnika na stolačkoj tepi prodavali maslinovo ulje ili vršili zamjenu za specifične stolačke proizvode. Dan za prodaju na tepi je subota, ali i većinu ovih proizvoda možete kupiti i u malim prodavnicama koje se nalaze na svakom ćošku u gradu. Zbog izuzetno bogatog okruženja tepa je snadbjevena mnoštvom prehrambenih proizvoda, od voća i povrća do mesnih i mliječnih prerađevina, kao što su suho bravlje i kozje meso, domaći maslac i kajmak, kozji sir, te autentični hercegovački proizvod – sir iz mijeha.

Sir dozrio u ovčjoj mješini iz koje se istiskuje sav zrak, te nakon dva mjeseca dozrijevanja nastane gotov proizvod, ponos je svake domaće trpeze. U narodu se kaže: „Što smrdljiviji to bolji“, a sudeći prema njegovom karakterističkom okusu i mirisu ovo je kralj među sirevima. Uz pršut čini neizostavni dio hercegovačke meze, obično se služi uz komad hljeba ili pogače, a gastro ugođaj upotpunjuje čaša žilavke ili blatine iz stolačkih vinarija. Veliki broj sunčanih dana i mediteranska klima daju ukusno grožđe od kojeg nastaju vrhunska i kvalitetna vina.

Da bi sačuvali višak svojih proizvoda od propasti, stanovništvo Stoca već godinama vrši njihovu preradu te proizvodi domaće džemove, sokove, sosove i slatka. Iako postoji opasnost da ćete prilikom boravka u Stocu „nabaciti“ koji kilogram viška, teško je odoljeti tradicionalnim hercegovačkim specijalitetima kao što su pura, japrak i dolma, raštika, janjetina ispod sača ili lešo, biber meso, sataraš te razne vrste pita, a možete uživati i u bogatom izboru mesa s grilla ili svježoj pastrmci. U slastičarnama možete degustirati domaće slastice poput kadaifa, baklave, ružice ili smokvare. Stolac je dio male zemlje velike raznolikosti s bogatom gastronomskom ponudom, a hercegovačka jela na kojima su odrasli naši stariji i danas su prava delicija. Hrana se ovdje priprema lagano, a u njoj se isto tako lagano i “ćeifi“, obavezno uz dobro društvo i zabavu.

6. Ispreplitanje tragova civilizacija tokom historije i vjerski objekti
Različite religije i kulture ostavile su traga u stolačkom kraju, a tokom obilaska grada možete osjetiti duhovnu snagu u arhitektonskoj ljepoti. Prije samog ulaza u Stolac nalazi se grob Rav Moshe Danona, koji je 1815. godine postao vrhovni rabin Bosne i Hercegovine. Deset godina nakon smrti Moshe Danona ovo mjesto je postalo mjestom hodočašća Jevreja Sefarda.
Najstarija crkva na ovom prostoru udaljena je 3km od Stoca na putu prema Daorsonu. Pravoslavna Crkva sv. Petra i Pavla s grobljem i sudačkim stolicama izgrađena je 1505. godine na brdu Ošanići gdje i danas odolijeva vremenu.

Islamska kultura i civilizacija na ovom prostoru, svojom arhitekturom i skladnim uklapanjem s prirodom, ostavili su tragove kroz džamije, stare kuće, čaršije, mlinice, kule i druge objekte. Stolac je, kao i mnogi drugi gradovi u BiH za vrijeme osmanske uprave imao jezgru – čaršiju grupisanu oko Čaršijske džamije s dućanima i magazama, i stambene zone – mahale, koje su predstavljale stambene prostore koncentrirane oko svetog mjesta – džamije, a koje su u pravilu još sadržavale i ulicu, pekaru, dućan i brijačnicu. Dolaskom Osmanlija na ove prostore i širenjem islama, u centru grada 1519. godine sagrađena je Čaršijska ili Sultan Selimova džamija, poznata u narodu i kao Stari mesdžid, Carska džamija, Džamija jedanaest direka (11 duhovnih nasljednika poslanika Muhameda i 12. skriven, koji se čeka) i Džamija na Tepi. Na čaršiji se nalazila i Sahat kula, vjerovatno sagrađena krajem XVII vijeka. Za vrijeme austrougarske vlasti zvono je skinuto i upotrijebljeno u ratne svrhe, a toranj je srušen između dva svjetska rata. Ponovo je sagrađena 2013. godine, pa sada u punom sjaju gleda na čaršiju.

U naselju Podgrad je smještena Podgradska džamija, izgrađena 1732-1733. godine, koja se tokom godina gradila ili renovirala, pa nosi više naziva te je poznata i kao džamija na Mejdanu, džamija Hadži Saliha Bure, Zulfikar-kapetanova džamija i džamija Ali-paše Rizvanbegovića. Mala uličica prekoputa Podgradske džamije vodi ka Neumu i katoličkoj crkvi Sv. Ilije proroka izgrađenoj 1902. godine. Prije izgradnje crkve kućna kapelica sv. Ilije služila je gotovo 40 godina, od 1865. U crkvi su se nalazile orgulje od 1965. godine, što je bila rijetkost u Hercegovini. U ratu je crkva pretrpjela oštećenja, a popravak je dovršen 2010. godine. Nove orgulje su stavljene u funkciju 2012. godine. Na stranama Komanjeg brda, iznad rijeke Bregave 1870. godine je sagrađena pravoslavna crkva Svetog vaznesenja Hristova. Tokom rata crkva je pretrpjela ogromnu štetu, posebno ikone na ikonostasu koje su bile starije od hrama i poticale su iz 18. vijeka. Od priloga mještana i ljudi iz okolnih općina, crkva je obnovljena 2003. godine.

7. Čak 30 stolačkih spomenika kulture uvršteno je na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
Malo je gradova s toliko kulturnih spomenika: paleolitski crtež u pećini Badanj, neolitsko naselje Čairi, ilirski grad Daorson, rimski grad Diluntum, slavenska naselja, nekropole sa stećcima, čovjekov trag od davnina na ovim prostorima… Spisak nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine na području općine Stolac broji čak 30 spomenika, a lokalitet Radimlje sa stećcima te nekropola stećaka Boljuni su uvršteni i na UNESCO listu svjetske baštine. Navedenim spomenicima koji predstavljaju arhitektonsku melodiju grada, treba dodati i druge interesantne lokalitete kao što su: Mala čaršija ili Mejdan; Turkovića kula; Stambena graditeljska cjelina porodice Čokljat s dućanom u mahali Zagrad; Stambena graditeljska cjelina – Vakuf Zejne Elezović ili Vakufski dvor; Kompleks Ada; Šarića kuće (Galerija Branka Šotre); stambeni kompleks porodice Behmen; hamam na Ćupriji; stambeni kompleks Begovina; Đulhanumina kuća; austrougarski bazen, prvi otvoreni bazen u Hercegovini ili ljetno kupalište Kupaje, sagrađen 1906 godine…

Mada su tokom posljednjeg rata ostaci materijalne kulture i spomenika u velikoj mjeri devastirani, a neki potpuno i uništeni, Stolac sa svojom okolinom je i dalje izuzetno primamljiv sa svojim prirodnim i historijskim naslijeđem.

8. Impozantni bedemi i kule staroga grada Vidoškog
Postoji više legendi kako je srednjovjekovni grad Vidoški dobio ime, a najpoznatija je ona po rijeci Bregavi, koja se nekad zvala Vidoštica ili Vidova rijeka koja protiče kroz Vidovo polje. Drugi izvor, prema Marku Vegi, je da su narodi, Slaveni, na ovom prostoru poslije pokrštavanja umjesto Svetovida slavili sv. Vida, pa je otuda naziv Vidovski (Vidoški) kod Stoca dobio ime, kao i Vidovo polje i rijeka Vidoštica. Vidoški se prvi put spominje u dokumentima herceg Stjepana Kosače 1444. godine i 1454. godine, a ime Stolac datira iz XV vijeka, odnosno 1420. godine, kada se prvi put spominje u dokumentu “Loco dicto Stolac”. Stari grad Vidoški predstavlja obrambeni objekt koji po svojoj veličini spada u red najvećih bosanskohercegovačkih gradova. U XVII vijeku grad je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini. Zaštićen je lancem kamenih kula i bedema koji su debeli oko 2 m. Pored kula, grad je imao i 10 cisterni (čatrnje) za vodu, magacin za brašno, objekte za stanovanje i džamiju. S kula se pruža jedinstven pogled na grad Stolac i rijeku Bregavu koja siječe dva brda – Hrgud i Komanje.

9. Hercegovačka Mikena – ilirski grad Daorson
Nekada glavni grad heleniziranog plemena Daorsa, koji su naseljavali područje donjeg toka rijeke Neretve, smješten je na krškoj uzvisini kod sela Ošanjići, 4 km sjeverozapadno od Stoca. Prve pouzdane informacije o Daorsima donose nam grčki autori oko 500 godina pr.n.e. Grad Daorsa, njihov plemenski centar, bio je helenistički grad. Kako akropola nije bila prirodno osigurana, oko nje je izgrađena tvrđava s kiklopskim zidinama. Ukupna dužina zida bila je 63 metra, a debljina se kreće između 170 i 180 cm. Zid je prvobitno bio visok oko 5 metara.

Poput starogrčkog grada Mikena, za izgradnju Daorsona korišteno je megalitsko kamenje za čije povezivanje nije korišten nikakav vezivni materijal. Raščišćavanjem jugozapadne kule utvrđenja otkrivena su glavna vrata kiklopskog zida, odnosno ulaz u akropolu. U donjim dijelovima ruševine pronađeni su dijelovi vrata oštećenih vatrom i zdrobljena brončana kaciga, koja se danas nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Na najvećem uzvišenju ostataka ovog ilirskog grada nalazi se drvena klupica s koje pogled „puca“ na okolna kršna brda i nekropolu stećaka Radimlja, pa je idealno mjesto za romantično posmatranje zalaska sunca.

10. Stolac kao nepresušni izvor inspiracije bosanskohercegovačkih velikana
Stolac je kolijevka mnogih intelektualaca, doktora i istraživača, a pjesnicima i umjetnicima sa svojom rijekom Bregavom i prirodnim ambijentom oduvijek je bio nepresušni izvor inspiracije. Za sve ljubitelje poezije, umjetnosti te lika i djela Mehmedalije Maka Dizdara, Makova Hiža je nezaobilazno mjesto u Stocu. Hiža predstavlja muzejsko-galerijski centar posvećen životu i djelu velikog bosanskohercegovačkog pjesnika, kao i umjetnosti stećaka koji su imali veliki utjecaj na njegovo pisanje. Rođen je u Stocu 1917. godine, ali je najveći dio života proveo u Sarajevu gdje je umro 1971. godine. Autor je djela „Kameni spavač“ i „Modra rijeka“ koja predstavljaju vrhunac njegovog stvaralaštva, kao i najznačajnija bosanskohercegovačka ostvarenja 20. stoljeća. Kroz svoje stihove Dizdar je objedinio dijelove kršćanske kulture, islamske mistike te značaj misterioznih nadgrobnih spomenika srednjovjekovne Bosne, Stećaka.

Makova Hiža nije rodna kuća, kao ni grob Maka Dizdara, već je zamišljena kao nešto mnogo suptilnije; mjesto gdje živi njegov duh u knjigama, rukopisima, bilješkama, ali i u svakoj pjesmi i riječi koju je napisao. U Makovoj hiži pored rukopisa, dokumenata, privatne biblioteke, izložena je i značajna kolekcija djela inspirirana Dizdarovim pjesništvom i umjetnošću stećaka kao što su: skupina fotografija hrvatskog fotografa Toše Dabca, crteži i tumačenja motiva sa stećaka pod nazivom „Bogumilska umjetnost“ švicarskog povjesničara umjetnosti Rudolfa Kutzlija, reljef „Kolo“ skulptora Adisa. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO: