Pitomo kosmajsko selo Babe do sada je širom Srbije bilo poznato po svježem vazduhu, ostacima iskopina iz doba rimskog vojskovođe Babelijusa, a kako stvari stoje od sada će biti čuveno i po duhu vrlo nezgodne i osvetoljubive naravi!
Već duže vrijeme, naime, mnogi mještani Baba se sa prvim sumrakom zaključavaju u svoje kuće. Razlog je pojava “nečastive sile” odnosno duha koji, kako tvrde Babljani, ide po selu tražeći nekoga ko bi postao njegova žrtva. Zna se navodno i identitet duha. To bi – kako misle mnogi u Babama – mogao da bude samo pokojni Miroljub!
Miroljub je, navode mještani, za života bio opak čovjek i niko ga u selu tih šezdesetih godina prošlog vijeka nije volio. Bio je pijanac i svađalica i nije imao porodicu, ali je volio da spopada tuđe žene i to je vrlo često radio.
Time je navukao gnjev svih mještana koji nikako nisu uspijevali da ga privedu pravdi jer silovane žrtve nisu smjele iz straha da svjedoče protiv njega. Priča se i da su ga jednog jutra pronašli mrtvog na njivi razbijene lobanje. Pretpostavlja se da ga je neko zatekao na djelu, kako zlostavlja neku seljančicu, a potom na mjestu ga ubio.
Prošlo je od tada pola vijeka. Na Miroljuba su svi već i zaboravili sve do prošle zime. Kako piše “Treće oko”, polovinom februara pročuo se glas po Babama da se noću po selu smuca visoki čovjek sa brkovima, tamnije puti, sav u dronjcima.
Mnogi su pomislili da je u pitanju neki migrant koji je iz Beograda utočište našao u selu pod Kosmajem ili naprosto neka skitnica u potrazi za parčetom hljeba, ali onda je dva dana kasnije jedna žena prijavila da ju je oko 23 sata uveče ispred kuće napao visoki mršavi muškarac iz čijih su očiju izlazile prave male crvene munje!
Tu je već vrag odnio šalu. Kad je žena – koja se inače u Babe doselila prije godinu dana – opisala napadača najstariji mještani sela više nisu imali dilemu! Prema opisu bio je to pljunuti Miroljub koga su sahranili još prije pola vijeka. A da nema nikakve dileme o identitetu misterioznog napasnika shvatili su svi kad su svjedoci opisali da je hramao na lijevu nogu, a to je bio Miroljubov tjelesni nedostatak za života.
Uskoro su Miroljuba počeli da viđaju i drugi Babljani, a od kraja februara pa do današnjeg dana uveče u selu gotovo da nema žive duše. Niko ne želi da rizikuje da se sretne sa onim koji je i za života bio oličenje zla, a ko zna kakav je sad kao duh.
Baba Vera ga je posljednja vidjela
Posljednji put Miroljub je viđen kod kuće baba Vere koja živi sama i jedva je preživjela susret sa ovim duhom. Od tada ne smije nikome da otvori vrata i jedva je pristala da za medije prepriča susret sa pokojnim Miroljubom pa i to je uradila kroz zatvorena vrata!
“Strašno je to bilo, sine! Taman me prvi san u’vatio, kad čujem, pas se nešto uzmuvao po dvorištu, pa laje. Ja izađem da ga smirim, kad nešto me zgrabi za rame. Ja se okrenem i kad nisam odma’ od straha mrtva pala! Ispred mene stoji ona nesreća Miroljub, pamtim ga još dok je živ bio. Ni sad se k’o duh nije ništa promijenio, isti onaj zli osmjeh i one urokljive oči – priča baba Vera.
Otvorio usta, ko da hoće nešto da kaže, a jezik mu, bože me prosti, liči na zmiju! Počnem ti ja da vrištim iz sveg glasa, razbudim prvog komšiju koji na prozor sa puškom izletio, a Miroljub ti nestade k’o rukom odnesen. Od tad ti ja ni uveče, a ni preko dana, nikom nepoznatom ne otvaram. Šta treba, da me ona nesreća opet napadne – žali se baba Vera.
Kako bilo da bilo, Babljani se s prvim mrakom i daje zaključavaju u svoje kuće, a bijeli luk im je, zlu ne trebalo, uvijek pri ruci.
Miroljub nije imao rodbinu, a mještani nisu željeli da ga sahrane na seoskom groblju već su ga zakopali u obližnjoj šumi. Grob mu nisu obilježili.
U Babama i ne žele da pronađu to mjesto jer ko zna šta tamo mogu da zateknu. Mještani se nadaju da će ovaj duh, kao što se odjedanput pojavio u njihovom selu, isto tako da i nestane, ovog puta zauvijek. Pokušavaju uz pomoć popova nekako smiriti Miroljuba. (Naj portal)
PROČITAJTE I OVO:
https://najportal.ba/ostrvo-koje-se-smatra-najukletijim-na-svijetu-i-ljekare-su-progonili-duhovi/
