Šta sve naše planine, vrleti i putevi – to nikad nećemo imati priliku istražiti.

Šerićka planina,, kako je zovu mještani sela Šerići, koje se smjestilo u podnožju ove planine,nalazi se, takoreći, preko puta planine Vlašića i planinskim stazama povezana je sa Liscem. Kad se dođe na vrh ove planine, lijepo se vidi Vlašić sa svojim relejima. Mještani sela Šerići su vrijedni zemljoradnici i stočari. Poznati su po proizvodnji dobrog krompira. Bave se i voćarstvom, pčelarstvom, a važna privredna grana im je stočarstvo.

Preko ljeta izvode stoku na planinu. U katunu ostanu cijelo ljeto, a ujesen sa stokom silaze u selo. ( KATUN je neka vrsta stočarskog naselja u planini. ) Nekad su Šerići bili pojam zaostalosti i neukosti, ali sada je to dosta napredno selo: djeca se školuju, pa i ženska, poneko radi u rudniku ili željezari u Zenici, ima urednu autobusku liniju sa gradom, a mještani su počeli uklanjati divlje deponije i brinuti se o okolišu. U blizini su i lijepa bosanska sela JASTREBAC, VUKOTIĆI i ORAHOVICA, te poznato zeničko izletište BISTRIČAK.

Ovo je zapis Afana Abazovića, jedna lijepa zavičajna priča iz koje saznajemo neke nove detalje o životu u vIh.

Kad smo, prije dvije i pol godine, babo mi Amir i ja planinarili nepoznstom nam turom od Jastrepca kod Zenice preko Šarampova do Mehurića kod Travnika, bio je februar. Napadao je snijeg na Šerićkoj planini, nastavku grede Lisca, brat – bratu metar i po. Zahvaljujući babinom iskustvu, turu od 24 km prošli smo tako što nijednom nismo ugazili u snijeg – otopio je, pa naglo zaledio. Bili smo kao Legolas u “Gospodaru prstenova”, kao da hodamo po tvrdoj podlozi.

Približavajući se početku pomenutog Šarampova, niže staze na 3 metra, blizu jednog grma, skoro u potpunosti prekriven snijegom, nazirao se bijeli nišan. Bespuće i bjelina oko nas, najbliže selo Vukotići, ispod nas na 3 kilometra i oko 500 metara visinske razlike, put koji povezuje Doglode i Orahovicu sa Mehurićem. Razgrnemo snijeg i vidimo natpis: SULJAKOVIĆ ALIJA, ZV. ŠEHERAC, PR. NA AHIRET U TOKU II SVJ. RATA

Proučimo Fatihu i nastavimo dalje.

Protekle nedjelje, naše udruženje “Azimuth 135” opet je planinarilo sličnom turom. Sada, umjesto snijega, svakojakog poljskog bilj, cvijeća i bosanskog ljiljana – do pasa. I ponovo prođosmo kraj mezara, sad sa dva nišana. Pretpostavljamo da drugi, one zime, nismo vidjeli od snijega.

Pošaljem upit Facebook grupi Orahovica u prošlosti koju revnosno i znalački vodi Sead Luzic o samom mezaru i dobijem nevjerovatne informacije.

Radi se o lokaciji koja se zove Poljana i o mezaru trgovca Alije Suljakovića iz Novog Šehera kod Maglaja, koji je jedne zime išao poslom u Travnik, vjerovatno preko Šarampova, Mehurića, Han-Bile i Guče Gore. U povratku, na Poljani, zadesila ga je mećava i tu se smrzao. U narodu se čak pričalo da je pronađen u položaju kao sjedi na koljenima, što je indikacija da je, a Bog najbolje zna, smrt dočekao u toku namaza, islamske molitve.

Ispostavit će se da je to rođeni djed naše folk-pjevačice Šemse Suljaković, koja je finansirala izradu nišana, a koje su postavili Vehid Patković i Safet Patkovic iz Orahovice. (Naj portal/Foto: Dženis Skopljak i Rešid Hadžić)

PROČITAJTE I OVO:

Dani dugi ko godina: EVO KAKO ŠEMSA SULJAKOVIĆ PJEVA SEVDAH