Pratite nas

Parapsihologija

Porodičnu drama Šefika S. iz Sarajeva: RASULO U PORODICI ZBOG KOMŠIJSKE ZLOBE RIJEŠIO JE VIDOVITI ADO

Published

on

Pitala sam se često zašto nam se sve to dešava, gdje smo pogriješili, zašto smo ukleti i nemoćni da zaustavimo ludilo i zlo koje nam rastura porodicu. Trebalo mi je dugo vremena dok konačno nisam pronašla odgovor i spas. Shvatila sam da nam komšije nisu oprostile uspjeh, slogu i napredak.

Naše patnje sada su prošlost, zahvaljujući Vidovitom Adi, dobrom čovjeku velikog srca, čudesnog uma i ogromne duhovne snage.

Potičem iz ugledne porodice. Udala sam se vrlo mlada za čovjeka kojeg sam voljela i poštovala kao i on mene. U početku smo krenuli ni od čega, ali pored posla u fabrici koja se otvorila nakon rata, radili smo i na pijaci, a kasnije smo otvorili vlastitu prodavnicu. Dobro nam je išlo.

Sve je bilo kao u nekim turskim sapunicama – mi imućni i sretni u dobro uređenoj kući, djeca uspješna, zdrava i lijepa. Sin A. i kćerka D. odgojeni da poštuju roditelje i da sve svoje obaveze izvršavaju na vrijeme, privodili su kraju svoje fakultete.

Ali sudbina uvijek ima kartu iznenađenja. Našu harmoničnu porodičnu sliku razbile su prokleto nesretne, zavidne i nesposobne osobe iz naše najbliže okoline. Da sam znala šta nam spremaju, najradije bih nagovorila muža da sve prodamo i odemo im iz vidokruga zauvijek, time bih svoje najdraže poštedjela silnih patnji – duševnih, fizičkih, finansijskih, socijalnih…

Ali nisam mogla znati niti naslutiti šta se odvija u tuđim glavama, nisam mogla prepoznati licemjerstvo iza riječi hvale koje su mi komšije upućivale, nisam ni slutila da bacaju čini na skrovita mjesta naše kuće – bila sam previše posvećena poslu i odgoju djece – usredsređena na porodicu.

Prvo je muž počeo da nešto zanovijeta, unosio je nervozu za porodičnim ručkom, prigovarao mi je da sam počela kuhati neukusno i da mu je muka od hrane koju spremam, a noću se često budio sam u znoju nakon užasnih snova. Djeca su u početku mislila da će te napetosti i trzavice brzo nestati, ali kada se sve to odužilo na nekoliko mjeseci, oni su počeli da se povlače, otuđuju, postali su odsutni i zatvoreni, fakultetske obaveze su postepeno zapostavljali, a redovne obaveze koje su imali u supermarketu površno i nerozno su izvršavali.

Kao neki čudni mračni virus nervoza i svađe su se sve više uvlačile u duše mojih ukućana. I mene su proganjale mračne slutnje da je sve izmaklo kontroli. Muž je postajao blijeđi, žučniji u raspravama, potpuno netrpeljiv prema djeci, a mene je sve češće izbjegavao, postajao mi je sve više stran, gradio je zid između nas.

Svađe, bijes, udarci, suze, nezadovoljstvo, netrpeljivost – sve je to bio dio paklenog života unutar moje kuće. Kao da su i zidovi bili puni prijetećih glasova, mržnje i plača.

Okolo kalajli – unutra belajli

Noći nisu imale kraja – nesanica, nervoza, bolovi u prsima, nogama, stalne glavobolje, noćne more – to je dio moje svakodnevnice. Novac koji smo imali, ništa nije značio – jer kad nema sloge i mira, kad se svi ponašaju kao rogovi u vreći i kad se sve okrenulo naopako – onda pare gube vrijednost i postaju samo fasada iza koje se krije propast. Da – moglo bi se reći da smo imali sve – a da nismo imali ništa jer je bilo okolo kalajli, a unutra belajli.

Jedno vrijeme sam prikrivala svoje problem, ali nije se moglo, sve sakriti jer je naša porodična brana popucala na svim dijelovima i nevolje su se nezaustavljivo razlivale, porodično korito ostajalo sasušeno i beživotno.

I desilo se čudo jednog jutra iz teškog sna probudila me uporna zvonjava telefona. Čujem glas moje rodice:

“Molim te, dođi kod mene, sanjala sam te, pa da ti ispričam san uz kafu.

Promrmljala sam da me boli glava, ali ona je bila nepokolebljiva u svojoj namjeri da je posjetim.

To jutro bilo je početak svitanja u našim životima. Rodica Dž. stanovala je na Čengić Vili. Iako nerado, ipak sam se spremila, usput sam razmišljala o čemu da joj pričam, šta da slažem, kako da se branim od njenih pitanja i pogleda, ali kada me je srdačno zagrlila pri našem susretu.

Ja sam samo kao bujica počela da plačem i istina je iz mene izvirala u riječima koje su kao duboko zatrpan izvor ipak našle put i šikljale su same, a slike koje sam tim riječima izražavala – rasplakale su i zaprepastile moju rodicu da me je samo držala za ruku, brisala suze maramicom i iskreno potresenim glasom govorila da će sve biti bolje i da se njoj čini da to nisu neka normalna dešavanja da trebam pomoć nekog ko je upućen u duhovna iscjeljenja.

Rekla mi je da je njen komšija R. bio kod nekog Ade iz Doboja i da mu je od te vode i hamajlije potpuno bolje. Rekla mi je da će odmah da ode po tu adresu i zaista brzo se vratila sa papirićem u ruci – nja njemu je pisalo Vidoviti Ado.

Za vrijeme telefonskog razgovora Ado mi je rekao da nisu čista posla, da smo porodino žrtve zlih očiju, te da nam se dugo “radilo o glavama”.

Nekoliko dana kasnije sam se zaputila kod njega. Skromni, susretljivi o plemeniti Ado me saslušao, postavio nekoliko pitanja i saopćio mi da će sve doći na svoje i da ljudska zavist i ljubomora često traže hranu u zlu, ali da kad-tad to zlo stigne njih same jer nevolje nestaju kad dođe čas istine – riječi iz Kur ana, snažne dove koja priziva Božiju milost.

Vidoviti Ado mi je dao učenu vodu, salio mi stravu, a kada sam kod njega došla naredni put – pripremio mi je savršeno urađene zaštitne hamajlije za sve članove moje napaćene porodice. Osjećala sam veliku zahvalnost prema tom izuzetno umnom i hrabrom čovjeku, koji mi je vratio vjeru u normalan i skladan porodični život.

Moj muž je nakon izvjesnog vremena postao onaj isti dobri i strpljivi radini čovjek, sin je prestao pijančiti i vratio se fakultetskim obavezama, a kćerka se vratila kući i potpuno se posvetila našem porodičnom poslu. Vjerujem da je Bog milostiv jer ne da zlu da prevlada nad dobrotom. Uvijek će biti onih koji svoje znanje stavljaju u službu dobra i svjetlosti. – kao što je Vidoviti Ado.

Vidovitog Adu prozvali su kraljem vidovnjaka i iscjelitelja. Bavi se istjerivanjem džina, odnosno zlih duhova iz ljudi, a uz pomoć otvaranja zvijezde gleda čovjekovu prošlost, sadašnjost, budućnost. Kontakt telefon/viber je: 00387/ 61 486 402. (Naj portal/MARKETING)

Parapsihologija

Šta je predvidio NIkola Tesla za 21. vijek: GENIJE IZ SMILJANA JE VJEROVAO U ROBOTA

Published

on

Šta je predvidio NIkola Tesla za 21. vijek: GENIJE IZ SMILJANA JE VJEROVAO U ROBOTA

Znamo da bez Nikole Tesle ne bi bilo svijeta kakav poznajemo. I možda je najveći genije planete Zemlje promijenio budućnost čovječanstva, ali – da li je možda imao i sposobnost da „zaviri“ u tu istu budućnost?

U nekoj mjeri – jeste, mada, kada se danas osvrnemo na njegove prognoze o svijetu u 21. vijeku – ponešto izgleda i naivno. Izgleda da je Nikola Tesla imao nešto bolju sliku o čovječanstvu nego što je to čovječanstvo zaslužilo. Iako je dao „recept“ za „ukidanje“ ratova i bolji život, pa i pronalaske koji bi to omogućili, tek je nešto od toga ostvareno – vjerovatno samo ono što odgovara vladajućoj manjini.

Opasno predviđanje

Svoja predviđanja Tesla je govorio „u pero“ novinara Džordža Silvestera Fireka, Amerikanca njemačkog porijekla koji je pred Drugi svjetski rat postao jedan od glavnih propagatora nacizma. On je jedno vrijeme bio u prijateljskim odnosima sa Firekom (mada nema podataka da se prijateljstvo nastavilo i pošto je novinar „zabrazdio“ u nacizam), i rado mu je izlazio u susret u pogledu intervjua na različite teme.

Tako je, zahvaljujući ovom prijateljstvu, 9. februara 1935. u Liberti magazinu izašao opširan članak „Mašina će zaustaviti rat“, u kojem su iznijete Tesline pretpostavke o tome kako će izledati svijet u 21. vijeku. Evo šta je tada izjavio veliki naučnik:

“Predviđanje je opasno. Napredak i izumi razvijaju se u različitim pravcima od očekivanih. Takvo je bilo moje iskustvo. Ipak, mogu sebi laskati da su mnogi događaji koje sam prognozirao verifikovani u prvoj trećini 20. vijeka. Izgleda da sam uvijek bio ispred svog vremena.

A šta će se dešavati čovječanstvu u 21. vijeku, Tesla je rekao:

Ljudski napredak

“Život je i uvijek će biti jednačina bez rješenja, ali sadrži određene poznate faktore. Možemo definitivno reći da je to kretanje, čak i ako ne razumijemo u potpunosti njegovu prirodu pokret podrazumijeva tijelo koje se kreće i silu koja ga pokreće, uprkos otporu. Čovjek u cjelini je masa pokretana silom. Otuda se opšti zakoni koji regulišu kretanje u okviru mehanike važe za čovječanstvo.

Dalje navodi da postoje tri načina na koji može biti uvećana energija koja određuje ljudski napredak. Nikola Tesla je bio poznat po, za ono vrijeme, čudnim navikama u ishrani. Pred kraj života uglavnom je konzumirao mlijeko i med, smatrajući da je to najčistiji oblik hrane. I na temu hrane i vode dao je svoj sud i procjenu budućih dešavanja:

“Više ljudi umire ili se razboli od zagađene vode nego od kafe, čaja, duhana i dugih stimulansa. Ja izbjegavam sve stimulanse. Takođe, praktično se uzdržavam od mesa. Uvjeren sam da u okviru jednog vijeka kafa, čaj i duhan više neće biti u modi. Alkohol će se, međutim, još koristiti. To nije stimulans, već pravi eliksir života.Biće dovoljno žitarica i proizvoda od žitarica da se nahrani čitav svijet, uključujući i mnoštvo miliona u Kini i Indiji, a koji su hronično na ivici gladi. Zemlja je darežljiva i gdje njena izdašnost zataji, biće uziman azot iz vazduha da revitalizuje njenu utrobu.

Progres čovječanstva Tesla je smatrao nemogućim dok narodi istrajavaju u “divljačkoj praksi međusobnog ubijanja“, a ove stavove je, kako kaže, naslijedio od oca, „erudite koji se zalagao za mir“.

Ukinuti rat

“Ne možemo ukinuti rat stavljajući ga van zakona. Ne možemo ga ukinuti razoružavanjem jakih. Rat može biti zaustavljen ne čineći jakim slabe, već – čineći svaki narod, slab ili jak, sposobnim da se odbrani – tvrdi i naglašava “da su do sada svi uređaji koji mogu biti korišćeni za odbranu korišćeni i da služe agresiji.

Ovo poništava vrijednost napretka u svrhu mira. Ali, ja sam imao dovoljno sreće da razvijem nove ideje koje mogu biti korišćene prvenstveno za odbranu. Ako se to prihvati, to će promijeniti odnose među narodima. To će učiniti svaku državu, veliku ili malu, neosvojivom na vojske, avione i druga sredstva za napad.

Naučnik je osravio mogućnost da bude još destruktivnih ratova prije nego što svijet prihvati njegov „poklon“:

“Možda neću doživjeti da vidim njegovo prihvatanje. Ali uvjeren sam da će, najkasnije u okviru jednog vijeka, svaka nacija učiniti sebe otpornom na napad – mojim uređajem ili uređajem koji je baziran na sličnom principu. Danas najcivilizovanije zemlje svijeta troše maksimum svog prihoda na rat, a minimum na obrazovanje. Dvadeset prvi vijek će ovo preokrenuti. Biće slavnije boriti se protiv neznanja, nego umrijeti na bojnom polju. Otkriće novih naučnih istina biće mnogo važnije od prepirke diplomata. Čak i novine naših dana tretiraju naučna otkrića i stvaranje novih filozofskih koncepata kao vijesti.

Teslin rad na robotici počeo je krajem 1890-tih kada je patentirao svoj brodić na daljinsko upravljanje, izum koji je zapanjio posmatrače na Izložbi elektike 1898. u Medison skver gardenu. Genije iz Smiljana smatrao je da će u 21. vijeku robot zauzeti mjesto koje je ropski rad imao u drevnim civilizacijama:

Jeftina energija

“Nema razloga da se ovo ne dogodi za manje od vijeka, oslobađajući čovječanstvo da slijedi svoje više težnje.

Takođe, vjerovao je da će sistematsko pošumljavanje i naučno upravljanje prirodnim resursima učiniti kraj razornim sušama, šumskim požarima i poplavama:

“Univerzalno korišćenje snage vode i njen prenos na daljinu snabdjeće svako domaćinstvo jeftinom energijom.

(Naj poral)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending