U Urgentnom centru u Beogradu je često pitanje života i smrti kod pacijenata, pa je zbog toga svima u ovoj ustanovi na raspolaganju sveštenik.
“Radio sam 10 godina kao parohijski sveštenik i ispovijedao svoje parohijane, ali ovdje sam se sreo sa nečim sasvim novim. Ovdje leže najteži pacijenti, ljudi bolesni od neizlječivih bolesti”, rekao je u jednoj emisiji sveštenik koji zajedno s pacijentima Urgentnog centra prolazi kroz teške trenutke u njihovim životima, ali i momentima pred kraj istih.
On je istakao da mu se više puta dogodilo da ga zovu pacijenti koji su na samrti kako bi se ispovijedili, ali da mu je posebno u sjećanju ostao događaj u vezi sa jednom gospođom koja je imala neobičnu želju.
“Naslušao sam se potresnih ispovijesti i zbunjen se vraćao kući. Strašne stvari sam slušao. Ali ispovijest jedne umiruće gospođe ostaće mi urezana u pamćenju do kraja života. Bila je na samrti i pozvali su me da je ispovijedim. Za sobom je ostavljala supruga i dvije kćerke. Suprug joj je divan čovjek, obožavao je kćerke i one su jako voljele njega. Međutim, ona je sad željela da im prizna da on nije njihov otac. Tražila je od mene da je ispovijedim i da joj pročitam razrješnu molitvu”, ispričao je on.
I dan-danas se sjeća savjeta koji joj je dao i često se pita da li je ispravno postupio.
“Razmišljao sam šta da uradim. I odlučio sam da joj kažem kako sam ja osjećao. Rekao sam: ‘Cijelog života ste živjeli u laži. Vi ćete da umrete, a šta njima ostaje. kakvo će oni mišljenje imati o vama. Ostavljate im pakao’. Ona me je saslušala i rekla da im neće to saopštiti, a ja sam joj pročitao razrješnu molitvu. I dan danas nisam siguran da li sam pravilno postupio”, završava priču sveštenik iz Urgentnog centra. (Naj portal)
PROČITAJTE I OVO:
https://najportal.ba/vogoscanske-price-bjezeci-od-ozivjelog-vukana-pop-izvrnuo-nogu/
