Pratite nas

Zanimljivosti

Cvijet ljubavi: DJEVOJAČKO SRCE CVJETA OD APRILA DO KASNE JESENI

Published

on

Djevojačko srce je višegodišnja biljka koja svojim raznobojnim srcastim cvjetovima veoma dugo krasi terase, balkone i vrtove, a zahtijeva samo malo pažnje i njege. U nekim krajevima zovu je i ledenica.

Ovo cvijeće se vijekovima gaji u Kini, Koreji, Japanu. 1740. godine njemački botaničar J. G. Gmelin, je prvi donio “Djevojačko srce” u Rusiju za botaničku baštu. Prve primjerke ove biljke u zapadnu Evropu je donio škotski botaničar Robert Fortune 1840. godine iz Japana

Uobičajeno ime djevojačko srce je veoma živopisno. Botaničko ime ove biljke je Dicentra spectabilis je opisno. Grčke riječi – dicentra, znači dvije mamuze, i – specitabilis znači dostojan pažnje ili spektakularan, što ova biljka zaista jeste. Engleski naziv za ovu biljku je Bleeding Heart, što znači srce koje krvari.

Uz biljku djevojačko srce se vezuje priča o princu koji je uzaludno pokušavao da osvoji srce lijepe princeze. Princ joj je donosio predivne poklone sa svojih putovanja, ali ona ga nije primjećivala. Jednog dana se princ vratio sa dalekog putovanja sa posebnim poklonom. Prvo joj je predstavio dva čarobna ružičasta zečića koje je postavio na dvije spoljne strane latice cvijeta. Princeza je samo uzdahnula i jedva pogledala u zečiće.

U nadi da će je ipak osvojiti princ stavlja par čarobnih minđuša na dvije duge bijele latice. Princeza je jedva pogledala i to, a jadnom princu srce je bilo potpuno slomljeno. I on izvlači nož iz korica i ubija se. U cvijetu je preostalo srce na tamnozelenoj liniji. Princeza je tek tada shvatila koliko ju je volio princ. Shvatila je kasno da i ona njega voli i da će njeno srce krvariti zbog princa zauvijek.

Djevojačko srce je grmolika biljka. Sjajni mesnati listovi su svjetlozelene ili bakarne boje. Cvjeta od aprila do mrazeva, a cvjetovi su bijeli ili oivičeni ružičastom bojom, narandžasto-crveni, ružičasti ili jarkocrveni. Kada se cvjetanje završi listovi počinju da se suše. Ako je zemlja dovoljno vlažna, lišće se može zadržati i do jeseni. Nadzemni dio biljke se gubi u toku zime.

Djevojačko srce se sadi u velike saksije, sandučiće, vrtove. Biljka sa bakarnim listovima treba da se posadi na sunčano mjesto, a sa zelenom bojom listova na polusjenovito. Razmak između biljaka trebalo bi da bude između 20 i 30 cm.

Devojačko srce uspijeva na neutralnom ili baznom zemljištu, traži rastresitu, vlažnu, dobro propusnu zemlju. Da bi biljka obilno cvjetala potrebno je da se redovno zaliva. Zemlja između dva zalivanja treba dobro da prosuši i da se voda ne zadržava u podmetaču. Puno vlage izazvaće propadanje biljke. Djevojačko srce može da izdrži velike vrućine i sušu.

Ako je djevojačko srce u saksiji kada zahladi i počnu mrazevi unesite ga u kuću gdje će nastaviti da cvjeta, ako ne bude pretoplo i ako se ne zaliva previše. Da bi djevojačko srce napredovalo i više cvjetalo treba da se prihranjuje đubrivom za cvjetajuće baštenske biljke.

Djevojačko srce se razmnožava dijeljenjem korijena, a može se odgajiti i iz sjemena. Korijen se dijeli u rano proljeće ili u jesen, dok biljka miruje. Korijen podnosi jako niske temperature, može da izdrži mrazeve i ispod 20 stepeni.

Uz malo njege djevojačkog srca imaćete lijepu dekoraciju u svom otvorenom prostoru. Djevojačko srce sa svojim listovima i interesantnim srcastim cvjetovima daje ne samo lijepe boje, već i poseban romantičan akcenat vašoj terasi, balkonu ili vrtu. (Naj portal/Foto: Shutterstock)

PROČITAJTE I OVO:

Sobno cvijeće: OVIH 5 BILJAKA TREBA IMATI SVAKI DOM

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending