Janjko Petrović Romo gazi kroz 72. godinu svoga života. Staračke dane provodi u fojničkom naselju Otigošće. Ono što ga izdvaja od ostalih ljudi jeste da svira dvadesetak instrumenata, a da ih je sve savladao samostalno, bez ičije pomoći ili školovanja,.
“Počeo sam svirati sa šest godina frulu i dvojnice dok sam čuvao ovce i samouk sam naučio nekoliko svirati nekoliko instrumenata. Kad sam otišao na odsluženje vojnog roka u Kičevu u bivšoj Jugoslaviji, tu sam imao prijatelja Živojina Nikolića koji me nakon odsluženja vojnog roka pozvao da idem kod njega u Njemačku raditi. Otišao sam 1969. godine i tamo sam svirao za naše radnike koji su se nalazili na privremenom radu u Njemačkoj. Tamo sam i oženio svoju Katicu i evo preko 50 godina smo u skladnom braku. Moglo se dobro i zaraditi od svirke, znao sam za noć sviranja dobiti 700 njemačkih maraka, prisjeća se Janjko Petrović Romo.
“Dok bi bila pauza u sviranju zabavljao sam ljude, sjećam se kako sam im nabrajao ovako – „Ja sam dijete i tako se osjetim, za ženama sam znao da puno letim, sve su lijepe, ni jedna mi ne smeta, obilazio sam ih k´o pčela, od cvijeta do cvijeta. Uvijek su mi žene u pameti, mijenjao sam ih k´o opanak na peti, kad ih vidim igraju mi, damari k´o drva na kamari. Uvijek sam bio u ćošku, nisam im nikad bio na trošku“ – nabraja Petrović.
Romo ima još nekoliko hobija; sakuplja kape (ima ih preko 200 iz raznih država), zatim olovke, upaljače, ploče i muzičke kasete. (Naj portal)
