Danas mnogi zaljubljeni parovi odlaze na most ljubavi, u Vrnjačku Banju kako bi “zaključali” svoju ljubav, ispisujući svoja imena na katancu i bacajući njegove ključeve u Vrnjačku rijeku.
Ovo mjesto je simbol ljubavi, ali legenda o nastanku ovog mosta je tužnija nego što možete i da zamislite. Nastanak ovog mosta je obavijenom velom tuge, izgubljene ljubavi i jednog tragično okončanog života.
Priča o vrnjačkom Mostu ljubavi ide ovako:
Za vrijeme Prvog svjetskog rata, učiteljica Nada i oficir Relja su se zavoljeli, to je bila ljubav jača i veća od svega. Njih niko nije mogao da razdvoji, vjerovali su svi. Međutim, rat je bjesnio, pa oficir odlazi u Grčku na ratište, uz obećanje da će se vratiti i da će njegova i Nadina ljubavna priča nastaviti i da će je krunisati brakom. Uprkos obećanjima, Relja se nikad nije vratio.
Nakon završenog rata upoznaje lijepu Grkinju i raskida vjeridbu sa Nadom. Za Nadu, je ovo bio pretežak udarac. Zbog prevelike tuge, umrla je mlada i nesretna.
Ne želeći da dožive njenu sudbinu, mlade Vrnjčanke počele su potom da za metalnu ogradu jednog od mnogobrojnih mostića preko Vrnjačke rijeke, kače katance, “zaključavajući” tako svoju ljubav. Od tada, ovaj most nosi naziv Most ljubavi.
Saznavši sve to od mještana tokom jednog svog boravka u Vrnjačkoj Banji, legendu o tragičnoj ljubavi dvoje mladih ovjekovečila je i pjesnikinja Desanka Maksimović u svojoj pjesmi “Molitva za ljubav”. S vremenom je, međutim, tradicija “zaključavanja” ljubavi pala u zaborav, ali su je mladi prije deceniju i po opet obnovili. (Naj portal/foto: Shuterstock)
