Pratite nas

Poznati

Violino ne sviraj, bolove ne diraj: UMRO JE TOZA, ČOVJEK RADOSTI I VESELJA

Published

on

Lijepe je godine Predrag Živković Tozovac proživio, dosta radosti kroz pjesmu, svirkustihove, šarm….donosio milionima poklonika samo radost i veselje. Zaklopio je oči ovog šestog aprila, na godišnjicu oslobođenja Sarajeva, u kojem je služio Titovu JNA i u kojem je napravio prve korake u karijeri.

Preminuo je u 85. godini. Nažalost nije izdržao, korona ga je razorila. Nije mu ispunjena posljednja želja, a molio je doktore da ga puste da umre u kući.
A dobro se nosio svih minulih osam decenija života. Lako, ležerno, šarmerski…. Pričao je samo o lijepim trenucima I dragim ljudima. A tu je bio jedan od najbogatijih ljudi na balkanskim prostorima. Tozovca su voljeli svi.

“Ne vraćam se unazad, jer kad bih vidio koliko imam godina, uplašio bih se. Ja sam veliko dijete i moje društvo su manje-više veseljaci, svi smo djetinjasti, pomalo lakovjerni, volimo ljude… Ja jesam veseljak, ali to ne znači da sam neozbiljan i površan. Kao Vodolija u horoskopu, veoma sam osjetljiv i na mene djeluju i tuga i radost. Opredjelio sam se za radost, ja sam čovjek radosti. I stručnjaci koji se bave ljudskom dušom preporučuju da čovjek treba da se bavi lijepim mislima, da ružno zaboravlja i da – oprašta”.
O Tozovčevom stvaralaštvu se može pričati i pisati nadugo i naširoko. U karijeri dugoj pet decenija snimio je 20 albuma, 30 singlova i održao više od 300 koncerata u Jugoslaviji, Francuskoj, Engleskoj, Kanadi, Americi…

“Ukoliko pjevač želi dugo da traje, mora da ima bar jedan hit, ako ima pet-šest nezaboravnih pjesama, to je ogroman uspjeh. Ja sam u karijeri imao sedam-osam superhitova i zbog toga sam izuzetno sretan”, rekao je jdnom prilikom Tozovac.

Podsjećamo samo nan eke: “Vlajna”, “Violino ne sviraj”, “Mirjana”, “Oči jedne žene”, “Leno, Magdaleno, “Danče”, “Ti si me čekala”, “Prazna čaša na mom stolu”, “Ovamo, Cigani”, “Tražiću ljubav novu”, “Jesen u mom sokaku”… Imao je uspjeha I kao kompozitor za odabrane kolege i kolegice, koje je posebno volio, a posebno je volio Siilvanu Armenulić i njenu sestru Mirjanu, koje su snimile čuveni hit “Ciganine sviraj sviraj”. Mirjani je komponovao i festivalsku pjesmu “Pokraj Bosne hladne”, koju je izvela na festvalu “Ilidža”.

Tozovac je, inače bio kum Armenulićima, a bio je ludo zaljubljen u Silvaninu sestru Mirjanu, kojoj je i posvetio pjesmu “Mirjana”.

Imao je svoj hobi, volio je golubove. A imao je i pehova u karijeri. Zbog pjesme “Jeremija” jedva je izbjegao teže kazne u tadašnjem sistemu.

“Uzeo sam harmoniku sa četiri godine. Moj otac je bio prvak Srbije na takmičenju pjevača tridesetih godina prošlog vijeka, a harmoniku je svirala mala Radojka Živković i osvojila je prvo mjesto. Otac mi je kupio jednu malu dijatonsku harmoniku i meni je to bila igračka kao što su današnjoj deci mobilni telefoni i kompjuteri. Nije mi predstavljalo nikakav problem da je ukapiram. Kako mi je otac dao harmoniku, ja sam počeo da je sviram”.

“Majka mi je pričala, a i ja se sjećam – imao sam četiri godine – u hotelu ‘Evropa’ u Kraljevu bila je muzika i pjevačica je pjevala popularnu pjesmu “Golubice bijela, što si nevesela”. Otpjevala je dva puta i ja kad sam došao kući, uzmem harmoniku i odsviram tu pjesmu. Moj otac je rekao majci: ‘Ovo dijete neće da živi, ovo nije normalno’. Otac je očigledno, kupujući mi tu harmoniku napravio pravu stvar. Harmonika je cijeli moj život. Sve što sam doživio, što sam stvarao i sve kroz šta sam prošao, prošao sam sa njom”.

Tozovac je izdao i knjigu pjesama jednostavnog naziva “Poezija”. Cijeli tiraž je poklonio na jednom od koncerata u beogradskom Sava centru. (Naj portal)

 

Poznati

Estradni počeci: ZNATE LI DA JE AMELA ZUKOVIĆ DOBILA PRVU LIČNU KARTU U KAFANI “KOD DAVIDA”

Published

on

Jedna od najpoznatijih sarajevskih kafana 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka bila je ona “Kod Davida” u Nedžarićima. U njoj se uvijek tražilo mjesto više, a tamo su mnoga poznata imena narodne muzike doživjela muzičku afirmaciju.

U to vrijeme rahmetli Ćazim Čolaković je slovio za jednog od najboljih i najtraženijih pjevača i dugo vremena bio je zaštitni znak kafane “Kod Davida”. Ona je bila odskočna daska u karijeri i Šerifu Konjeviću, Halidu Muslimoviću, Ameli Zuković, Semiru Ceriću Koketu, Rizi Hamidoviću…

“To je stvarno dugo vremena bila kultna kafana. Specifičnost njegove kafane su brezove polutke po zidovima, a školjke od jaja po plafonima. U prvom dijelu su bile kožne kifle, a u drugom dijelu klasični stolovi. Iznad stolova bile su korpe koje su bile pričvršćene silukom na plafonu i bile su numerisane. Kada se korpa spusti na sto, niko tu ne sjeda i ti gosti mogli su doći u 22 sata. Tu su dolazili najpoznatiji sportisti, političari, privatnici, glumci, pjevači…

Od mlađih gostiju u to vrijeme sjećam se Nijaza Skenderagića. David je vršio posebnu selekciju gostiju. Većinom su to bili stalni gosti, negdje oko 90 posto, a ostalih 10 posto morali su proći njegovo testiranje. Za specijalitete u kafani bila je zadužena Davidova supruga, a na vratima je stajao njen brat koji je bio bivši policajac – prisjeća se Amela Zuković.

Zuković je u ovom poznatom sarajevskom ugostiteljskom objektu pjevala skoro dvije godine.

“Kod Davida sam svaku noć nastupala tokom 1982. i 1983. godine. To mi je bila odskočna daska za dalje u karijeri. Vlasnik David mi je jako puno pomogao. On je lično platio šest mjeseci korepeticiju sa Jozom Penavom. Znao je da imam potencijal, ali da to treba neko usmjeriti na pravi način. Kod njega sam dobila i prvu ličnu kartu, jer sam tamo počela pjevati kada sam imala 17 godina – sjeća se Amela Zuković (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending