U sarajevskoj opštini Vogošća, prema riječima Murata Musabegovića iz Vogošće, desila se neviđena drama. Na posljednje ispraćaju uglednog njihovog sugrađanina, ljudi su počeli padati u nesvjest, bježati su glavom bez obzira, čak su i popovi se dali u bijeg.
Bilo je to u naselju Budišići. Umro je Vukan Perić, sin Lazara, omiljen naš sugrađanin i veliki šeret – sjeća se tih vremena Murat Musabegović. Vukan je, kako dodaje Musabegović, znao da zbija šale na tuđi ali i svoj račun.
Sve nas je šokirala vijest o njegovoj iznenadnoj smrti. Na sahrani se okupio do tada najveći broj građana jer ne dešava se svaki dan da, bukvalno, preko noći, neko umre u “cvijetu mladosti”.
Nakon oproštajnih govora sveštenik je pozvao one koji su cjelivanjem pokojnika htjeli da se oproste od njega. Radnici pogrebnog preduzeća skinuli su poklopac sa sanduka.
“Šta se ovdje događa, začuo se glas iz kovčega – ispričao je Musabegović.
Radnici pogrebnog preduzeća i oni koji su se nalazili u neposrednoj blizini odra počeli su da padaju u nesvjest.
Drugi su, ipak, vidjevši da pokojnik ustaje iz sanduka svojim nogama “dali vjetar” i pobjegli sa groblja glavom bez obzira.
“Čekajte i mene – slušali su za sobom “pokojnikove” povike.
Kako priča Musanbegović, “pokojnik” se pričestio ostavljenom rakijom i krenuo kući, vukući sanduk sa sobom. Uz put su mu neki, ne znajući za njegovu sahranu, otpozdravljali čudeći se mrtvačkom sanduku koji je vukao.
“Nešto su mi se leđa od ležanja ukočila. Vi sjednite i počastite se, a ja ću da se odmorim malo, rekao je gostima koje je zatekao u svojoj kući. Svi od reda počeli padati u nesvjest – priča Musanbegović.
Vukanu je bilo čudno šta se dešava u kući. Pitao je da li mu se jedna od četiri kćerke udaje. Tek kada su se okupljeni pribrali objasnili su mu o čemu se, zapravo, radilo.
Rekli su mu kako su ga maloprije “ispratili” na groblje, te im nije jasno kako je vaskrsao. Ne vjerujući da je živ štipali su ga po raznim dijelovima tijela.
Ispostavilo se, da se Vukan Perić izvjesno vreme nalazio u stanju kliničke smrti. Kako je do toga došlo i kako se on ponovo vratio među žive nikada u potpunosti nije razjašnjeno. Tek, godinama kasnije njegov slučaj se prepričavao po selima i vašarima…
Vukan je na tavanu svoje kuće brižno čuvao pogrebni sanduk, čistio ga i glancao s vremena na vrijeme, kako je sam volio reći, da mu se nađe pri ruci ako zatreba.
Njegovi prijatelji sećaju se brojnih komičnih scena koje su pratili njegovo putovanje i povratak sa “onog svijeta”. U radnoj sredini, kada bi ga rukovodioci ulovili da zabušava sa ispunjenjem radnih zadataka,
znao je da iz džepa izvadi svoju smrtovnici, te im je govorio da ga puste na miru.
“Kako će mrtav čovjek ispunjavati radne zadatke – govorio im je u šali.
