Pratite nas

Sudbine

Bježanija i padanje u nesvjest u Vogošći: TAMAN CJELIVALI POKOJNIKA VUKANA PERIĆA, A ON OTVORIO SANDUK

Published

on

U sarajevskoj opštini Vogošća, prema riječima Murata Musabegovića iz Vogošće, desila se neviđena drama. Na posljednje ispraćaju uglednog njihovog sugrađanina, ljudi su počeli padati u nesvjest, bježati su glavom bez obzira, čak su i popovi se dali u bijeg.

Bilo je to u naselju Budišići. Umro je Vukan Perić, sin Lazara, omiljen naš sugrađanin i veliki šeret – sjeća se tih vremena Murat Musabegović. Vukan je, kako dodaje Musabegović, znao da zbija šale na tuđi ali i svoj račun.

Sve nas je šokirala vijest o njegovoj iznenadnoj smrti. Na sahrani se okupio do tada najveći broj građana jer ne dešava se svaki dan da, bukvalno, preko noći, neko umre u “cvijetu mladosti”.

Nakon oproštajnih govora sveštenik je pozvao one koji su cjelivanjem pokojnika htjeli da se oproste od njega. Radnici pogrebnog preduzeća skinuli su poklopac sa sanduka.

“Šta se ovdje događa, začuo se glas iz kovčega – ispričao je Musabegović.

Radnici pogrebnog preduzeća i oni koji su se nalazili u neposrednoj blizini odra počeli su da padaju u nesvjest.

Drugi su, ipak, vidjevši da pokojnik ustaje iz sanduka svojim nogama “dali vjetar” i pobjegli sa groblja glavom bez obzira.

“Čekajte i mene – slušali su za sobom “pokojnikove” povike.

Kako priča Musanbegović, “pokojnik” se pričestio ostavljenom rakijom i krenuo kući, vukući sanduk sa sobom. Uz put su mu neki, ne znajući za njegovu sahranu, otpozdravljali čudeći se mrtvačkom sanduku koji je vukao.

“Nešto su mi se leđa od ležanja ukočila. Vi sjednite i počastite se, a ja ću da se odmorim malo, rekao je gostima koje je zatekao u svojoj kući. Svi od reda počeli padati u nesvjest – priča Musanbegović.

Vukanu je bilo čudno šta se dešava u kući. Pitao je da li mu se jedna od četiri kćerke udaje. Tek kada su se okupljeni pribrali objasnili su mu o čemu se, zapravo, radilo.

Rekli su mu kako su ga maloprije “ispratili” na groblje, te im nije jasno kako je vaskrsao. Ne vjerujući da je živ štipali su ga po raznim dijelovima tijela.

Ispostavilo se, da se Vukan Perić izvjesno vreme nalazio u stanju kliničke smrti. Kako je do toga došlo i kako se on ponovo vratio među žive nikada u potpunosti nije razjašnjeno. Tek, godinama kasnije njegov slučaj se prepričavao po selima i vašarima…

Vukan je na tavanu svoje kuće brižno čuvao pogrebni sanduk, čistio ga i glancao s vremena na vrijeme, kako je sam volio reći, da mu se nađe pri ruci ako zatreba.

Njegovi prijatelji sećaju se brojnih komičnih scena koje su pratili njegovo putovanje i povratak sa “onog svijeta”. U radnoj sredini, kada bi ga rukovodioci ulovili da zabušava sa ispunjenjem radnih zadataka,

znao je da iz džepa izvadi svoju smrtovnici, te im je govorio da ga puste na miru.
“Kako će mrtav čovjek ispunjavati radne zadatke – govorio im je u šali.

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending