Pratite nas

Razglednice

Ukleto i ozloglašeno ostrvo Alkatraz: DA LI SE JAVLJAJU DUHOVI IZ INDIJANSKOG GROBLLJA?

Published

on

Alkatraz se smatra jednim od najozlaglošenijih i najsigurnijih zatvora ikada, sa kojeg skoro niko nije uspio da pobjegne živ. Ovo je jedna od najvećih turističkih atrakcija San Franciska, zbog koje je uvijek gužva za trajekt kod pristaništa 33.

Alkatraz je ostrvo od 90.000 kvadratnih metara, nalazi se u sredini zaliva San Franciska, a ime mu je dao Huan Manuel de Ajala 1775. godine rekavši da je to “La isla de los Alcatraces” odnosno “Ostrvo pelikana”. Nakon toga, prvo što je zabilježeno jeste da je Džulijanu Vorkmenu meksički guverner Pio Piko dao zadatak da na ostrvu napravi svjetionik 1846. godine.

Četiri godine kasnije, nakon što se Kalifornija ujedinila u Američko-meksičkom ratu, Alkatraz je progašen za ostrvo isključivo za vojne upotrebe. Kada je izbio Američki građanski rat 1860. ostrvo je služilo kao skladište i skrovište za oružje.

U toku rata, na ostrvu su bili zarobljeni i simpatizeri Konfederacije, da bi 1868. godine bio sazidan zatvor sa idejom da to bude mjesto gdje će svi vojni zarobljenici biti držani. Tako je bilo sve do 1934. godine kada je Alkatraz postao državni zatvor i to, ispostaviće se, najsigurniji u Americi.

U Alkatrazu su bili najveći zločinci, ili oni koji su tu prebacivani za kaznu zbog pokušaja bjekstva. Ipak, ovaj zatvor nikada nije iskoristio svoje pune kapacitete, a najveći broj zatvorenika u istom momentu nije prelazio 320.

Za relativno kratko vrijeme, Alkatraz je “ugostio” neke od najvećih zločinaca, poput Al Kaponea, Čarlsa Mensona, Elsforta Džonsona, Džordž Mašingan (Machine Gun-mitraljez) Keli i Robert Striud (Ptičar iz Alkatraza) koji je u tom zatvoru proveo čak 26 godina i bio je prijatelj sa Malim Čarlijem, kasnije poznatiji kao Čarls Menson.

Od kada je Alkatraz zatvoren kao zatvor postao je veoma privlačan turistima, posebno nakon svih filmova koji su snimljeni o ovom mjestu poput „Ptičar iz Alkatraza“ i “Bjekstvo iz Alkatraza” u kojem se radi o vjerovatno jedinim zatvorenicima koji su uspjeli da pobjegnu i živi stignu do obale.

Turiste ne privlači samo činjenica da je tu bio najozlaglošeniji zatvor, ono što mnoge vuče ka Alkatrazu jeste to što je navodno ovo mjesto ukleto i za najukletiji zatvor.

Za one koji vjeruju u natprirodno važno je barem da pokušaju da čuju sve te glasove, vrištanja, dozivanja i otključavanje i otvaranje zatvorskih ćelija, što su tvrdili mnogi posjetioci, ali i zatvorenici koji su nerijetko proglašavani ludima nakon izlaska.
Jedan od zatvorenika je govorio kako vidi crvene oči po mraku i niko mu nije vjerovao. Nakon što je cijelu noć proveo vrišteći, sutradan su ga pronašli zadavljenog.

Nekoliko godina nakon što je Alkatraz zatvoren kao zatvor i otvoren kao turistička atrakcija, grupa Indijanaca je okupirala ostrvo tražeći da se na njemu osnuje univerzitet i kulturni centar. Alkatraz je ipak ostao otvoren za turiste, a istoričari su otkrili u arheološkim iskopavanjima da je na ovom ostrvu nekada bilo indijansko groblje čiji su ostaci još ispod građevine.

Ni to nije spriječilo da Alkatraz ostane “mamac” za turiste i još jedna od ponuda San Franciska. Od 1981. godine se u gradu održava triatlon pod nazivom “Bjekstvo iz Alkatraza” koji, kao i samo ostrvo, posjeti veliki broj ljudi. Mnogi smatraju da je Alkatraz zatvoren zbog čuvenog i jedinog uspješnog bjekstva, ali zvanični razlog je to da je previše sredstava bilo izdvajano i da to nije bilo isplativo.(Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending