Sudbine
Dr. Marinko Čengić: HEĆIM IZ SANSKOG MOSTA POZNAJE PACIJENTE PO LIKU I DIJAGNOZI, ŠIJE NA “SINGERICI”, POMILUJE SVAKOG “ĆUKU” I MACU
Doktor Marinko Čengić radi kao porodični ljekar u Domu zdravlja Sanski Most. Za sebe kaže da je tipičan „seoski doktor“ koji ciklično obilazi šest terenskih ambulanti:
“Poznajem sve pacijente po liku i dijagnozama, čak i većinu seoskih pasa i maca.
Upravo radeći na terenu, Marinko je dobio nadimak Hećim, što je uobičajen narodnii naziv za doktora. To mu je dalo ideju za naziv brenda, jer Marinko svakakve zanate ima u rukama:
“Rođen sam u Kruharima, nekoliko kilometara od Sanskog Mosta, davne ili skorašnje 1963. godine. Sumnjam da je selo dobilo ime po izobilju kruha – hljeba. Žitelji su ga bijekovima više sanjali nego što su ga imali dovoljno. Odrastao sam i školovao se na selu, gdje se rintalo da bi se živjelo. Do kraja srednje škole sam osam kilometara išao pješice do škole. Medicinu sam studirao osamdesetih godina u Banja Luci.
Ljubav prema zanatima doktor Marinko je razvio uz roditelje:
“Odrastao sam uz oca, samoukog majstora – univerzalca: bio je tokar i pravio je noževe, bio je bravar, stolar… Majka je, nakon kućnih poslova, vrijeme provodila kraj „singerice“. Sklonost ka ručnom radu usađena mi je u tom periodu.
Na toj „singerici“, staroj preko sto godina, doktor Marinko izrađuje razne predmete, ali ne zna kada je tačno počeo da ih pravi:
“Nema datuma ni godine, imam osjećaj da se to usađivalo kroz čitav period odrastanja, školovanja, rada. Nikada taj poriv nije bio zbog želje da na tome zaradim. Moje društvo je dobijalo sitne poklone: privjeske, kese za sitniš ili dukate, narukvice, razne dekoracije…
Posebno se sjeća srednje škole, u koju je išao u ručno rađenim kožnim cipelama:
“Kada danas, kao ljekar, nakon vremenske distance, sam sebi to psihološki razlažem, zaključak je da je potreba za lijepim, za prenos ideje na materijalni plan, isti onaj poriv koji tjera čovjeka da drugom ljudskom biću kaže lijepu riječ, da pomiluje ćuku (psa) i macu, da priča sam sa sobom mantrajući na pozitivu i dobrotu. Bez toga bih sve doživljavao kao suhoparnu mehaniku, bez života. Eto, malo Frojda i Froma u mojoj priči.
Pored toga, doktor Marinko iz Sanskog Mosta je pun životnih mudrosti:
“Ružni životni događaji, kao što su nemaština, ratne grozote, porodični problemi, iz petnih žila se trude da od nas naprave nakaze odvojene od naše prave prirode. Problema će sigurno biti i sutra, ne moramo se ni pitati da li ih biti. To je Marfijev zakon.
I tako je svih ovih godina doktor Marinko razvijao svoj hobi, koristio razne materijale, reciklirao i pravio nove, lijepe i korisne predmete:
“Svih ovih godina, hobi, riječ koja malo kaže o stilu života, prerastao je u tihu strast i sve veću potrebu da se materijalizuju ideje koje se rađaju bukvalno na svakom koraku. Iskoriste se odbačene stvari – komad starog vunenog tkanja, vreća od jute, suha grana tisovine (endemsko drvo, zakonom zaštićeno, u narodu okićeno sujeverem i natprirodnim moćima), stari odjevni predmeti… Reciklaža starog, ali se koriste i novi materijali.
Doktoru Marinku je izrada predmeta prilično pomogla u proteklom periodu:
“Protekla godina je poremetila sve životne tokove, posao, putovanja, međuljudske odnose… Hobi je preživio i preživljava, jer se radi u zatvorenom prostoru, a ideje izviru i u karantinu.
Kako se popriličan broj proizvoda nagomilao, na inicijativu supruge i sina, studenta geodezije u Banjaluci, dogovorili su se da naprave sopstveni brend i otvore malu zanatsku radnju u Banjaluci. I kako bi ga drugačije nazvali nego po nadimku po kojem je doktor Čengić poznat među svojim pacijentima – Hećim.
“Komentari prijatelja i ljudi koji se razumeju u biznis su bili pozitivni, jer mi nudimo nešto čega nema u prodavnicama. To nisu proizvodi iz masovne produkcije već unikati, rukom rađeni. Nema tu strepnje da li će uspjeti ili ne, niti mislimo o zaradi. Mnogo mi je važnije da moj sin Arijan osjeti puls komunikacije sa ljudima, da proširi vidokrug.
Proizvodi koji izlaze iz radionice „Hećim“ imaju široku upotrebu: privjesci sa imenom nosioca (slova se ručno režu u raznim materijalima, a podloga je drvo), torbe izrađene u kombinaciji drveta, kože i jute. Za izradu torbi koriste se razne vrste drveta, kao što su orah, trešnja, šljiva, tisa, kruška i smrča. Doktor Čengić izrađuje i futrole za lovačke noževe od kože sa drvenim detaljima, srednjovjekovne kese po kojima je nastao izraz „odriješi kesu“, ukrasne flaše od kože i drveta, kožne futrole za pištolje… (Naj portal)
Sudbine
Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer
Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.
Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.
Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:
„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.
Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.
„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.
Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.
“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.
Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.
„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.
Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.
„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.
Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:
„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.
U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.
„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.
Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.
Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.
E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.
I znate kako sam to proslavio?
Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.
Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.
„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON