Jedan je od rijetkih pjevača koji karijeru gradi na pjesmama, glasu i iskrenim emocijama pa iza sebe nema nijedan skandal, niti bilo šta zbog čega bi se stidio

Zanimljivo je da se putevima pjesme otrgnuo kao petnaestogodišnjak. Iz Makedonije je kao golobradi mladić stigao u Sarajevo, te se počeo nuditi po kafanama. Jedne prilike je zapjevao i u “Pionirskoj dolini”, gdje je glavna zvijezda sa kafanskim mjesečnim angažmanom bio Halid Bešlić. Dozvolio mu je da otpjeva nekoliko pjesama. Ali, niko tada nije očekivao da će Jašar napraviti lom.

“Tada sam imao možda 15 godina, bašta fino pupunjena. Kada sam uzeo mikrofon i otpjevao par pjesama, to je bilo krcato, na ogradi su stajali ljudi, jer pored kafane je šetalište. Svi su bili oduševljeni, a Halid mi je rekao: “Brate, odakle si ti, da li je ovo moguće?”. Upravnik tog restorana je tada htio da ja pjevam tu sa njim, pa je Halid rekao: „Da je pjevačica, pa hajde, ali pošto je on pjevač, ne možemo zajedno”. – sjeća se tih sarajevskih vremena Jašar Ahmedovski.

Ubrzo su se sarajevski ugostitelji jagmili za njim, honorari su mu rasli. A onda će se pojaviti Šaban Šaulić, koji je često dolazio u Sarajevo i povesti ga sa sobom za Beograd.

Ova ekipa će omogućiti snimanje njegove prve singl ploče sa pjesmama: „Svako svome mora da se vraća“, „Sudbina je moja u rukama njenim“, „Kad odrastem, ženiću te“ i „Verujem u tebe“ koje je objavio 1981. godine, a već slijedeće izdao je prvi album „Jednoj ženi za sećanje dugo“ na kome se nalazi istoimeni hit koji je Jašaru donio popularnost širom bivše Jugoslavije i smatra se njegovom ličnom kartom. Sve ostalo u biografiji Jašara Ahmedovskog kazivala je i kazuje pjesma. Traje to 30 godina. (Naj portal)