Kada su Katarina i Martin odlučili da se razvedu, lako su se dogovorili oko imovine.
Stan će prodati, novac dijele na pola. Štednju koju su imali u banci takođe. Automobil svako ima svoj, tako da je to u redu. Ali, što uraditi s Lunom? Njihova retriverka, dvije godine stara, postala je kamen spoticanja. Nisu se svađali oko bakine komode (Katarina) ili kolekcije slika (Martin), ali Luna ih je dovela do svađe.
“Spakovala sam stvari i rekla mu iskreno: “Dragi, žao mi je zbog svega. Vidimo se na sudu, pas ide sa mnom”. Nisam očekivala da će moj suprug skočiti i da mi neće dati da odvedem psa. Onda sam se zamislila i shvatila koliko je on vezan za nju. Tad mi je dozvolio da je povedem, ali dolazio je po nju vikendima. Htio ju je šetati naveče, popodne. Kad god me zvao, htio je nju da vidi. Razvod je, naravno, težak i bolan, no nismo se sukobljavali ni oko čega, osim oko nje – sjeća se Katarina, koja je s Martinom na kraju mirno riješila sukob.
Luna je “podijeljena” tako da je jedne nedelje kod jednog, jedne kod drugog i tako to funkcioniše već tri godine.
Zanimljivo je kako to izgleda u američkoj saveznoj državi Aljasci. Sudovi u toj državi već gotovo četiri godine kod dodjele starateljstva nad kućnim ljubimcem ili ljubimcima moraju voditi računa o tome ko će se za životinju ili životinje kvalitetnije moći brinuti.
Većina sudova preferira dodijeliti zajedničko starateljstvo nad kućnim ljubimcem ili ljubimcima, kao što je uostalom slučaj i s djecom. Advokatica specijalizirana za razvode Ajša Vardag tvrdi da emocionalna povezanost koju ljudi osjećaju prema svojim kućnim ljubimcima zna otežati brakorazvodne postupke.
“Radi se o vrlo duboko ukorijenjenim problemima i stranke u svaku raspravu unose puno emocija. Dio njihovog mentalnog stanja je da je ovo kraj njihove ljubavi, braka i porodice i kućni ljubimci, koji su bili integralni dio svega toga, dobiju veliku emotivnu važnost – rekla je za Independent Vardag.
Ako je par kućnog ljubimca stekao tokom bračne zajednice, u tom slučaju se takođe sud ravna prema tome ko je u registarskim papirima naveden kao vlasnik.
U slučaju potpisivanja predbračnog ugovora, imovina koju bračni drug posjeduje u trenutku sklapanja ugovora se definiše, te se takođe ustanovi vlasništvo nad svom hipotetskom zajedničkom imovinom.
Ako par tokom braka dobije jedno ili više djece, tada kućni ljubimci ulaze u kategoriju pokretnine koju koriste djeca te ostaju u posjedu djece odnosno njihovog primarnog staratelja. U tom se slučaju zanemaruje pravilo registrovanog vlasništva.
Svaki od partnera dakako na sudu može pokušati osporiti pravo na starateljstvo, no u tom slučaju mora sudu dokazati da će se on bolje brinuti za kućnog ljubimca.
Vardag, na osnovu vlastitog iskustva, parovima koji se razvode sugeriše da jednako kao i s djecom pokušaju pronaći zajednički jezik kada se radi o staranju za kućne ljubimce.
“Ako neko može provoditi više vremena sa životinjom tada je možda bolje da životinja pripadne tom partneru. Kada se dodjeljuje starateljstvo nad djecom mora se razmišljati praktično i ista je stvar s kućnim ljubimcima – kaže Vardag.
Vardag dodaje da bi se sudovi prema kućnim ljubimcima u slučaju brakorazvodnih postupaka trebali odnositi s malo više razumijevanja, čak i ako im zakon dopušta da to ne moraju raditi.(Naj portal)
