Širom svijeta, u svim kulturama, mnoga vjerovanja su vezana za obuću. Stari narodi, sigurno su, nešto upratili (ubardali), pa prenosili s koljena na koljeno.
Za obuću se zna da “čuva glavu”. Naime, u svakom podneblju se kaže da obuća zdravlje, jer “s nogu” dolaze brojne tegobe.
Nije to slučajno, jer obuća čuva naša vrlo osjetljiva stopala, na kojima se nalaze svi nervni završeci, od pretjerane hladnoće, toplote i neravnog terena, a po ubjeđenju naših predaka štiti i našu dušu od dodira sa „donjim“ svijetom. Ovo su neki od narodnih savjeta vezanih za obuću:
Cipele moraju uvijek stajati na podu. Ne valja ih stavljati na sto, szolicu, krevet, u fotelju…
Ako se odlazi u goste ili se dočekuju gosti, dobro je nositi obuću crne ili braon boje jer one sprječavaju malere.
Nije dobro prezuti obuću. To je loš znak, jer ako se zamijeni desna i lijeva cipela zbuniće se čovjekova duša pri odbrani od lijevih (astralnih) i desnih (više materijalnih) demona/šejtana iz podzemnih svjetova.
Sve dok ne prohoda, novorođenčetu ne treba ni kupovati i namjenjivati, ni obuvati obuću.
Nakon vjenčanja, mladi supružnici, kada krenu na bračno putovanje, obavezno trebaju zakačiti za automobile ili u rukama po zemlji vući par cipela.
Nije dobro hodati u jednoj cipeli, jer to predskazuje nesreću. Vjeruje se da ona druga noga (bez cipela” šuruje sa džinima.
Nove cipele probati kasno uveče, a kupuju se i plaćaju tokom dana kad mračne podzemne sile, spavaju i ne znaju da mi imamo novu odbranu.
Novu obuću uvijek treba kupiti, ili promijentiti, ukoliko imamo utisak da nas tjera maler. Tako se zaustavlja ciklus nesreća.
Nikad ne pozajmljujmo svoju obuću jer ćemo tako pozajmiti i svoju zaštitu od demona i šejtana, ali i svoju sreću.
Nikad ne nosimo tuđu obuću jer ćemo tako preuzeti tuđu sudbinu, a možda i tuđu nesreću.
Ne treba briniti ako slomimo štiklu ili ako sa cipele otpadne flekica; to je znak da smo izbjegli maler.
Kad u našoj cipeli spava mačka predstoji nam velika sreća po koju odmah treba da krenemo. (Naj portal)
