Pratite nas

Sudbine

Šta pokloniti za Dan zaljubljenih: LJUBAVNICI CECIN SAT, A SUPRUZI NEŠTO PO AKCIJSKOJ CIENI

Published

on

Povela se oštra debata na internetu zbog izjave bivše modelsice Sindi da je danas ljubavnicama bolje nego zakonitim suprugama. Pomislih kakvo suludo natezanje ljubavnica i supruga oko nečega što nije vrijedno. To je kao da se borite za uskršenje jaje petnaest dana nakon Uskrsa.

Dakle, apsolutno nepotrebno kvarite stomak, osim ako vam razlozi za da imate to kvarljivo jaje nisu ono čega se plašim, a to je u slučaju ljubavnica nerijetko korist, a u slučaju zakonitih supruga „održanje porodice na okupu“ makar pucalo po svim šavovima.

U oba slučaja, meni nedovoljni razlozi da bih kvarila stomak. Tužno je biti zakonita supruga čovjeka koji švrlja, koji vodi ljubavnicu na putovanja (za suprugu predstavljena kao poslovna), koji ljubavnici za Dan zaljubljenih kupi sat, a ženi Dormeo briska na akcijskoj cijeni, eventualno je sutradan, 15. izvede na večeru. Ona se sredi kao za vjenčanje onomad, jer rijetke su prilike, pa još ovjekovječi kamerom i stavi na mreže uz opis i obavezni hešteg thebesthusabanforever.

Taj the best husband forever tu večeru odradi. Čačka telefon, dopisuje sa sa ljubavnicom, šalje joj srca, pita je šta ima na sebi…a zakonita supruga jede ćevape i rendan kupus i pravi se da ništa ne vidi. Evo, majke mi, sad mi se plače. Ne samo zato što to sebi dozvoljava, već što kapiram da ima milion nekih glupih, ali njoj vaćnih razloga da ostane sa svinjom.

Sutradan će se vratiti normalnim obavezama, djeca, posao, domaći, kuhanje, pranje, peglanje, dok se otac porodice (za)je*ava sa uglavnom mlađanom ljubavnicom zbog koje je počeo sa dijetom, skida dlake sa gu*ice (žena mu to nikada ne bi tražila, da se razumijemo), polira zube, oblači majicu od elastina da izgleda mlađe.

S druge strane ljubavnica uglavnom ima korist, vodi je na večere, na putovanja, plaća frizere, ako je imućniji silikone, haljine, tretmane oklagijama… Ne sporim da je moguće da se zaljubila, alisa oženjenim prevarantom to ne sluti od starta na dobro, tako da ni njeni razlozi, ako govorimo o emotivnim nisu baš stabilni. Jer taj pomahnitali nečiji suprug vraća se uglavnom na sigurno i toplo kao Lesi. Tamo gdje ga čeka opeglano, oprano, skuhano i trosjed sa daljinskim u ruci. Kud ćeš bolje?

Jednom dlakavom pardon izdepiliranom gu?icom na dvije stolice.

Upravo zbog toga cijela višedecenijska debata kome je bolje ljubavnicama ili zakonitim suprugama je jalova, jer realno ni jednim ni drugim ovakav primjerak nije potreban, osim da ga tucnu ko uskršnje jaje. Jednokratna upotreba prije isteka roka.

Uopšte ne shvatam, čitala sam komentare, zbog čega supruge idu gordo iako znaju za ljubavnice, uz alibi: “Mene on nikada neće napustiti, rodila sam mu djecu“. Kakav „dramatično samopouzdanje“ alibi koje se dijagnostikuje simptomima sljepila, rastegljive tolerancije i jakim želucem.

S druge strane ljubavnice se busaju „možda je njen suprug, ali mene voli i izvodi“. Kakav ponovo „dramatično samopouzdanje“ alibi ravan onom dječijem „moj tata je policajac, a moj je inspektor, u tatata“. Dijagnostikuje se ili koristoljubivošću ili zacopanošću level 1000 koja oduzima sposobnost rasuđivanja.

Evo, čitam kako Tošić plaća neka putovanja za svoju navodnu ljubavnicu dok Jelena negira, a djeca čitaju.
I mene lijepo sramota. Jer nit kapiram tu ljubavnicu (ne zanima me opravdanje sisa mu novac ko pijavica) nit kapiram suprugu koja se srozava pred očima djece, javnosti i sebe.

Pa nije valjda, majku mu, novac važniji od poštovanja sebe?

Nije valjda „porodica na okupu“ važnija od lekcije koju daješ svojoj djeci „u redu je da vam suprug danas sutra ima ljubavnicu, trpite kćeri moje”.

Nije valjda muškarac koji vara važniji od ljubavi prema sebi?

Evo, “nisam pametna”. (Naj portal/Jovana Kešanski/Liftika/ Printscreen Instagram)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending