Sigurni smo da vam se barem jednom u životu desilo, da se o vas neko ogriješio. Nakon toga uglavnom ide ono: “Gdje baš meni da se desi?!”, ali i, kada se pomirite sa situacijom: “Onaj gore gleda sve”.

Jer, karma zaista zna da bude nezgodna, ali kada pravda tog nekog konačno sustigne, kazni ga nerijetko i deset puta gore. Ipak, mnogi misle da ima i onih koji se izvuku. Da nije uvijek tako, dokazali su i neki ljudi koji su podijelili svoja iskustva na Redditu i dokazali da pravda možda jeste spora, ali dostižna.

Lama je pljunula
“Nekad sam bio čuvar u zoološkom vrtu. Jedan veoma bahat i nekulturan posjetilac odlučio je da se “sprda” s izgledom naše lame koja je imala korektivnu operaciju vilice. Kada je ova žena pokazala na lamu i smijala joj se u lice, u slijedećem trenutku, lama ju je pljunula. Dao sam lami poslasticu i rekao joj da je dobra djevojčica.

Strpljiv – spašen
Moj otac je opisao ovu situaciju kao jednu od najprijatnijih stvari koje je ikada vidio. Vraćao se sa plaže kada je saobraćaj postao veoma loš zbog nesreće. Mnogi ljudi su počeli da voze po strani, po trotoaru, da bi zaobišli gužvu, a moj otac je riješio da učini pravu stvar i bude strpljiv. Kad se približio mjestu nesreće, vidio je dva policajca – jedan je zaustavljao sve sporedne vozače, a drugi im je pisao kazne.

Kazna od goluba
Ovo se dogodilo prije 50 godina, ali i dalje se sjećam kao da je juče bilo. Dok smo bili mali, moja starija sestra i ja se nismo najbolje slagali. Jednom smo se vraćali autobusom i ona me je gurnula da bi izašla prva. Pao sam, ali istog trenutka kad je zakoračila na trotoar, sustiglo ju je iznenađenje od goluba i to preko cijelog lica. Najgore što niko nije imao maramicu, pa je sa ptičijom kakom morala da ide do kuće.

Princeza
“Radio sam u samoposluzi. Neke police sa namirnicama bile su previsoke, a ja sam imao samo neudobnu stolicu sa koje bih lako mogao da padnem. Kada sam zamolio kolegu da dođe do mene, kako bih se mogao osloniti na njegovo rame, nadređeni me nazvao “princezom”. Kasnije je i sam stavljao boce sokova na gornje police i pao sa te iste klimave stolice, slomivši ruku.

Dva puta manje
“Bila sam na razgovoru za posao da bih radila u studiju, a glavna mendadžerka je vodila intervju. Pitao sam je za platu i spomenuo sam broj koji je naveden u objavljenom konkursu. Rekla je, “Pa, ne, moraćemo da vas naučimo svemu!”, i smanjila je broj na pola. Pitao sam šta me treba naučiti jer sam znao sve navedeno u konkursu. Nije odgovorila i samo je ponovila da će mi platiti 2 puta manje. Pozdravio sam se i nakon par nedelja već sam radio negdje drugdje. Pet godina kasnije, ova ista dama je došla na prag moje kompanije da se zaposli. Nakon što sam joj postavio nekoliko pitanja, shvatio sam da nije dobra za ovo radno mjesto i ponovio sam baš onu frazu koju mi je rekla u vezi sa platom. Otišla je i zamalo razbila vrata.

Lijep pogled
Sinoć je jedna nekulturna osoba toliko pojačala muziku u svom automobilu, da su se tresli svi moji prozori, a vibracije su se osjećale i u zidovima. Nekoliko ljudi iz moje zgrade spustilo se do njih tražeći da je utišaju, ali su se suočili sa agresivnim odbijanjem, pa je problem riješen samo uz pomoć policije. A danas gledam kako vlasnik tog automobila mijenja gume (jer ih je neko isjekao) poslije te noći. To je baš lep pogled.

Sletjeli sa puta
Vozio sam se iza automobila sa potpuno zatamnjenim zadnjim staklom. Pokušao sam da ga prođem, uključio žmigavac, ali taj automobil je počeo da se pomjera u istom smjeru. Trubio sam jer je vozač možda zaspao, nikad se ne zna. Ali ispostavilo se da je odlučio da me spriječi da ga zaobiđem. Uhvatio sam pravi trenutak, i stisnuo gas, a u tom automobilu sam vidio trojicu momaka kako prave bezobrazne face. Uspio sam da napravim izvjesnu razdaljinu između naših automobila i u povratku sam ih ponovo vidio. Ali više nisu pravili face – mahali su rukama kraj svog udubljenog automobila, pošto su sletjeli sa puta. Toliko o tome!

Panika
Jedan momak ponašao se odvratno prema meni u kafiću. Nabacivao se, dobacivao me odvratne riječi, simulirao odnose. Nakon par dana, u firmi u kojoj sam menadžer, pojavio se isti taj momak na razgovoru za posao. Rekla sam mu “Mislim da se znamo”, ali on je promrmljao da me ne poznaje, iako sam mu u očima vidjela paniku jer me je prepoznao.

Bicikl
Na ovo sam naišao u večernjoj šetnji. “Ako tražite sivi bicikl – ukrao sam ga nazad. Bio je moj. Imam i fotografije i serijski broj za dokazivanje! Doviđenja! Ha – ha luzeru!” (Naj portal).