Legendarni sarajevski ugostitelj i poslatičar Hasan Hajdarpašić, kojeg svi poznaju kao Hasko Tabasko, prisjetio se zlatnih vremena noćnog života u Šeheru na miljacki. On kaže, kada je noćni život 70-ih i 80-ih godina u pitanju, Sarajevo bilo glavni grad u Jugoslaviji!

“Pola raje iz Beograda i Zagreba je dolazilo vikendom u Sarajevo, pa je u kafićima bila jedna polovina Sarajlija, druga polovina iz Zagreba i Beograda. Tu su nastajala velika prijateljstva i druženja, izrodilo se i puno brakova. Stari sat koji je držao Neđo Alihodžić je bio jedan od vodećih. Kasnije su bili popularni Mujkić, Nava… Radio je dobro David u Nedžarićima koji je imao odličnu narodnu muziku. Tu je i Uranak na Sedreniku, koji je držao Meho Poturković. – sjeća se za “Faktor” Hasko, koji je u tom period u svom vlasništvu imao čak 17 radnji.

Jedno vrijeme je Hasko konobarisao na Vasinom Hanu u kafani “Kod Pinje”, koji je njegov amidža. Kaže, da su zhnali raditi do 12 sati ujutro kada se zalomi i ostanu prava društva i tada su svirale po tri harmonike. Nisu imali problema sa vlastima jer su imali dozvole.

“Najbitnije je bilo platiti doprinose i poreze i onda možeš raditi šta hoćeš. I, naravno, da nema tuča – kaže Hajdarević.

Dugo godina među najpopularnijim i najposjećenijim objektima su bili Sloga, Kaktus, Trasa…, gdje su, prema Haskovim riječima, bile najbolje igranke.

“Za dobar dernek i akšamluk dugo godina mnogi su birali kultne Osmice, koje je u svom hitu opjevao legendarni Toma Zdravković. On je tamo danima i sedmicama nastupao i uvijek se tražilo mjesto više. Bio je veliki prijatelj sa vlasnikom Salkom Fejzibegovićem Kičom, koji je držao i kafanu Romanija na mjestu gdje se sada nalazi Papagajka. Poslije je držao i restoran Stadion na Koševu, gdje je također dovodio Tomu Zdravkovića.

Dobre muzike bilo je i na lidži u Kristalu i u Topoli. Poznate kafane su bile David u Nedžarićima i Zizo na Energoinvestu. U Zizi je u to vrijeme radio omiljeni sarajevski konobar Mujo zvani Pijuk. On bi ujutru, kada je predavao pazar, pitao vlasnika: “Hoćeš da brojimo blokove ili da podijelimo pazar”, jer je dobijao velike bakšiše. Većina Sarajlija prije noćnog izlaska znala se pripremiti u Hrasnici Kod Ahme koji je imao najbolju janjetinu u Sarajevu i okolini – govori nam Hajdarević.

U svaki od ovih objekata redovno su navraćali i u to vrijeme najpopularniji sarajevski sportisti, glumci, političari…, a nerazdvojni i svima omiljeni duo su bili Davorin Popović i Mirza Delibašić.

“Gdje je bio Davor, tu je bio i Mirza i obrnuto. Sa njima je uvijek bilo anegdota. Davor je uvijek volio pričati i sluša ga cijela sala. Kada je Pjevač bio u lokalu, onda ti nije trebala ni muzika. Sve prisutne Popović je zabavljao svojim pričama i anegdotama. Kada su u pitanju rokeri, oni su najviše voljeli kafić 84 koji se nalazio ispod Kovača. Redovni gosti su bili Goran Bregović i Željko Bebek, koji su uvijek bili u društvu lijepih žena. Kada sam prvi put u Hamam baru čuo kako pjeva Halid Bešlić, znao sam da će biti velika zvijezda, mada se on nikada nije tako ponašao. Bio je i ostao isti skromni dječak kao sa 17 godina kada je prvi put uzeo mikrofon.

Ne smijem zaboraviti istinsku legendu Sarajeva Asima Ferhatovića Haseta. On i rahmetli Mujo Džinović uvijek su pomagali ugostiteljima kada bi se pojavili problemi u komori. Uvijek su rješavali sve probleme i, ako je bilo potrebno, zvali i gradonačelnika. Hase nije volio previše kafanu i najviše vremena je provodio na Vratniku igrajući tavle sa svojom rajom. Gradonačelnik Anto Sučić sa svojim saradnicima nakon izlaska često je znao pokupiti čistače ulica i odvesti ih na jelo i piće u Šadrvan i time im je davao do znanja koliko mu je bitno da je šeher čist – prisjeća se Hasko Tobasko. (Naj portal)