Pratite nas

Sudbine

Lisa Hajes o kafenisanju sa muževom ljubavnicom: KADA MUŠKARAC VARA, ON VARA SVE ŽENE – BEZ IZUZETKA!

Published

on

Recimo samo da je imao nekoliko romansi za koje sam znala. Koliko ih je imao, a da to nisam znala, ne smijem ni da pričam. Ponekad su to bile “veze za jednu noć”, a ponekad duže. Ali jednog dana dogodilo se nešto ozbiljno: zaljubio se. Odnosno počeo je da živi i sa njom i sa nama, ili što bi stari rekli: sjedio je na dvije stolice. Tada je moje strpljenje nestalo i rekla sam: dosta!

Suprug je tražio da ostane, obećao je da će prekinuti sve odnose sa njom, čak smo išli i kod bračnog savjetnika. U jednom momentu sam odahnula: napokon je gotovo. Ali istina je bila da je on postao samo malo više oprezniji. Nastavio je da se viđa sa ljubavnicom. Nazovimo je Katarina.

Kako sam saznala za to? Veoma jednostavno: uveče bi ga zvao “kolega”, zatim “drug iz srednje”, pa onda “drug sa fudbala” i td. Jednom, dok se kupao zazvonio mu je telefon. Broj nije bio registrovan i ja sam odmah znala ko je. Javila sam se, a sa druge strane muk. Rekla sam:

“Katarina, znam da si to ti”.

Nastala je duga pauza, a onda je ona progovorila.

“Osjećam se jako loše. Loš dan. Samo sam htjela da razgovaram sa njim,” rekla mi je, a onda se rasplakala.

“Ako hoćeš, možeš da razgovaraš sa mnom. Možemo da odemo na kafu,” rekla sam joj.

I tako smo se nas dvije upoznale. I razgovarale smo. To je bio razgovor koji mi je promijenio život. Gledala sam tu ženu drugim očima. Nismo bile rivalke. Bile smo dvije prevarene žene.

Shvatile smo da ne vjerujemo mom mužu. Možda se to čini očigledno, ali za nas je to otkriće.

Katarina je rekla da joj je moj muž govorio kako je naš brak odavno mrtav, da smo samo formalno još zajedno dok svi papiri ne budu gotovi i razvod finalizovan. Jedino zbog sina još uvijek živi sa mnom u kući, te da dijete ne zna za razvod i zato krije Katarinu. Ne od mene, već od našeg sina.

Zato je Katarina i pristala da se viđa sa njim. Bila je ubijeđena da je on praktično razveden čovjek. O meni je pričao da sam kontrol frik, da pravim skandale, da sam strašno ljubomorna i da okrećem sina protiv njega. Opisivao me kao hladno, bijesno čudovište.

Uvjerio je Katarinu da ja znam za njihovu vezu od samog početka. Da znam da će se preseliti kod nje, onaj momenat kada potpišemo papire. Istovremeno joj je rekao da treba da se drži dalje od mene, jer sam strašno opasna i nestabilna osoba. Ko zna na šta sam sve sposobna? To je bila slika našeg braka, koju je moj muž pokazao svojoj ljubavnici.

Za mene je ta slika bila drugačija: kleo mi se da Katarinu nikad nije ni volio, da je nije shvatao ozbiljno, da se njihova veza dogodila “slučajno”, da se strašno kaje zbog toga… Kao strašno se plašio da ćemo sin i ja saznati za izdaju…

Govorio je kako bi rado da podigne optužnicu protiv Katarine za uznemiravanje, ali da ga je strah da će ta priča izaći u javnost. Međutim, za to cijelo vrijeme, Katarina je dolazila kod njega na posao, pa su zajedno išli u hotel ili na ručak. Naravno, cijeli njegov kolektiv je znao za Katarinu.

A onda smo, upoređujući priče, shvatile da se u njegovom životu, vjerovatno pojavila i treća ženska osoba, jer je lagao i Katarinu i mene.

Ali, to nije sve što sam saznala te večeri. Na primjer, ispostavilo se da ju je više puta dovodio u našu kuću u mom odsustvu. I to nije sve! Iza mojih leđa predstavio je našem trogodišnjem sinu. Provodili su vrijeme zajedno sa njegovim prijateljima. Upoznao ju je čak i sa nekim svojim rođacima. Gospode, čak su i prenoćili u našoj kući kada sam za vikend bila kod roditelja u drugom gradu.

Rekla mi je da je čak i poslije tuširanja obukla moj ogrtač. Osjećala sam se kao da mi je on pljunuo u lice. Bila sam uvrijeđena kao nikad do sad.

Da li sam bila ljuta na ljubavnicu mog muža? Ne, samo na njega. Na kraju krajeva, on je pričao kako smo pred razvodom, a njemu je bilo nemoguće ne povjerovati.

Razgovarale smo nekoliko sati, ali odmah sam shvatila: Katarina nije bila zla i užasna osoba, kakvom sam je zamišljala. Bilo mi je lakše da je tako zamišljam, kako bih odgovornost sa supruga prenijela na “zlu ljubavnicu”.

Kakva je bila Katarina? Bila je to žena koja voli svog muškarca i koja mu bezuslovno vjeruje. Pogodilo se da je upravo njen muškarac moj suprug. Iako je znala da negdje ja postojim, pošto je vjerovala da sam zla, opravdavala je što se on razvodi od takve žene.

Kada me te večeri upoznala i kada je shvatila da nisam onakva kakvu me moj muž predstavljao, Katarina je jednostavno klonula. Obje smo bile shrvane činjenicom da smo zaljubljene u prevaranta i lažova. Što je najstrašnije: obje smo mu vjerovale, svaku riječ!

Kada muškarac vara, on vara sve žene – bez izuzetka! Vara suprugu, ali vara i ljubavnicu. Tu noć smo shvatile ovu tešku istinu!

Željela bih da vam kažem kako se naša priča završila već sutradan. Kako je Katarina već sutradan raskinula sa njim, a ja se razvela. Ali istina je da smo ovu agoniju vukle još mjesecima. Slušale smo njegove laži i pokušavale da se spasemo, da nađemo sebe.

Međutim, ne možeš dovijeka da se lažeš! Tako je došlo do momenta kada smo se mi zaista razveli, a njih dvoje raskinuli. Katarina nije mogla da se oporavi. Bila je depresivna i ubijena u pojam. Više nije vjerovala muškarcima. A ja sam se okrenula sinu i nekako sam samovala….

Istina je da sam trebala odavno da se razvedem, ali sam nešto čekala. Vjerovatno da se on promijeni, ali odraslu osobu ne možeš promijeniti sve da on to želi. A moj suprug nije htio da se mijenja.

Onim ženama koje spavaju sa oženjenim muškarcima želim da poručim: Ne možete da vkerujete muškarcu koji od vas ode i legne u krevet svoje žene. Sa takvim muškarcem nešto opasno nije uredu. Takva osoba vas ne može usrećiti, ali će zato lako da vam slomi srce.

Isto tako želim da kažem prevarenim suprugama: Ne možete da vjerujete muškarcu koji iz vašeg kreveta ode kod ljubavnice. Te ljubavnice nisu krivci, kriv je vaš muž!

Uprvao se on zavjetovao da će vam biti vjeran, da će vas voljeti i poštovati. Ne razmišljajte o “onoj drugoj”, jer to je gubljenje vremena. Ona ti nije niko. Ona je samo još jedna prevarena žena. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending