Ovo je četvrti nastavak feljtona o uspješnoj karijeri slavne Hanke Paldum, autora novinara Ekrema Milića, koji je objavljen u sarajevskom AS-u 1983 godine. Hanka je već tada bila magnet za publiku broj jedan.
Život teče dalje. Kao da je sve to što se do sada desilo moralo tako da se desi. Kao da je bilo potrebno doživjeti tolike životne bure da bi stvari počele da se mijenjaju. Za 21 – godišnju Hanku kao da je tek počeo život i na profesionalnom i u privatnom životu.
Snove i maglovita nadanja o slavi i popularnosti polako potiskuje zbilja u kojoj se sve jasnije ukazuje stvarnost buduće prve interpretatorke narodnog šlagera. Prva ploča nije postigla zavidan tiraž. Nastup na “Ilidži 74”,njen festivalski debi,prošao je kod publike gotovo nezapaženo.
“Hanko. Imam pjesmu za tebe. Prvo sam je uradio za Muharema Serbezovskog. On je odbio. Preradio sam je. Bit će hit, vidječeš. Tebi odgovara. Pominju se zelene oči.. – govorio je Mijat Božović, tadašnji muzički urednik u Radio Sarajevu i jedan od najvećih bh. kompozitora.
Bila je to pjesma “Voljela sam oči zelene”, Hanka je osjetila da je to njena pjesma. Od srca ju je zapjevala i od nje napravila hit. Sarajevska disko kuća “Diskofon” stekla je ime i reputaciju, zahvaljujući baš ovoj pjesmi. Ime Hanke Paldum uvijek će se vezati za “oči zelene”. Nije to ustvari bio hit iz prve ruke. Nikada nije ni bio samo hit “Oči zelene” prihvaćene su kao narodna pjesma.
“Rezerva” u Nišu
Kako to obično biva kod pjesme iz naroda pjevač je zapostavljen, nije u prvom planu. Hankine “Oči zelene” pjevale su se širom Jugoslavije, ali njeno ime bilo je jedino poznato u Sarajevu. Te 1975. godine narodnom muzikom vladali su Safet Isović, Meho Puzić, pokojna Silvana Armenulić, Tozovac…
Neki menadžer da bi popunio traženi broj učesnika u program na koncertu u Nišu, pored Silvane, Nedeljka, Hokija, Mehe Puzića i Mirjane Bajraktarević pozvao je i Hanku Paldum. Predložila mu je Silvana, ali će prlikom štampanja plakata organizatori pogriješiti ime. Na rasturenim reklamnim panoima po Nišu mladoj pjevačici ni ime nisu napisali kako treba. Umjesto Hanka pisalo je Hanko. Mnogi su pomislili neki muškarac, forsira ga neko od pjevačkih zvijezda, učesnika programa u Nišu.
Nervozna i kivna na organizatore u garderobi, dok očekuje početak koncerta, skupila se Hanka. Gotovo da bi zapakala. Šta će reći publika. Ona ista Silvana, zbog koje je na početku karijere suze lije, sada je tješi.
“Ti znaš pjevati. Oduševit ćeš publiku. Važano je da te voditelj najavi kako treba!
U sve se uključila Silvanina sestra Mirjana, koja je kada je završila svoj nastup, publici umjesto voditelja najavila Hanku:
“A sada draga publiko, moja kolegica iz Sarajeva, koja će biti velika zvijezda. Tek je snimila jednu ploču. Znate pjesmu “Zelene oči, bile su moje”. Pjeva je Hanka Paldum. Ona je večeras sa nama. Pozdravimo našu Hanku.
Dvorana u Nišu je bila dupke puna. Hanka je trebala da pjeva dvije pjesme: “Zelene oči” i “Sjajna zvijezdo gdje si sinoć sjala”. Otpjevala je, poklonila se publici, a srce joj kao Trebević. U dvorani su ovacije. Ona, poštujući protocol, odlazi sa pozornice, ali publika skandira “Hanka, Hanka.
Iza pozornice je čekaju Meho i Silvana. Sada je vraćaju na binu, a Hanka će Silvani
“Šta ste vi planirali pjevati”?
Meho je požuruje, Silvana se smije, pa će joj:
“Pjevaj šta ti srce želi, ali samo pjesme iz Bosne”!
Hanka je ponovo na sceni. Pjeva “Mila majko šalji me na vodu”. Računala je da će do biti dovoljno niškoj publici. Opet se pokloni, zahvali, a u dvorani delirijum. Sedam puta su je vraćali na bis, da bi se nakon osme pjesme u dvorani bura stišala. Ali je u Hanki ključalo. Bila je ponosna na sebe ,na to ime Hanko. Te večeri su zbijali šale na račun njenog imena, posebno je Meho Puzić bio raspoložen.
“Zvat ćemo te Hankom Bosankom” – govorio je.
Slijedeće značajnije estradno “krštenje” sa slavnim zvijezdama je bilo na festival Jugoslovenske pjesme u Parizu, gdje će Hanka u konkurenciji 26 pjevača podijeliti 13. mjesto sa Miroslavom Ilićem. Ništa značajno, što se tiče plasmana, ali ipak presudno za njenu buduću karijeru.
“Na festival ću ubuduće ići kada ja odaberem pjesmu, a ne da mi drugi biraju i kažu ovo ćeš pjevati – odlučila je Hanka.
Svoju odluku potvrđuje na “Ilidži 75”. Bilo joj je drago što su je pozvali ali kada je čula ponuđenu pjesmu odlučno je rekla – ne. Uzalud su je nagovarali da ne odustaje. Čak su je i korili. Kao: ko je Hanka da bira. Ne može tek tako.
“Ne dopada mi se ta pjesma. Ili, ću pjevati pravu stvar ili neću nastupiti – bila je uporna..
Ipak niko nije odustao. Organizator je popustio u Hankinim željama. Vlatko Petrović pruža joj ruku podrške i pomoći. Zajedno su pronašli jedan tekst i dali ga Juliju Mariću. Iako je pjesma rađena na vrat na nos, Hankina tvrdoglavost se isplatila. Kompozicija “Ja te pjesmom zovem” ostala je da živi do današnjih dana. Pamti se kao jedna od najboljih na ilidžanskom festivalu 1975. godine.
Međutim, I na ovoj festival je Hanka “progutala” gorku pilulu. Žiri, vjerovatno iz osvete zbog onoga što im je odbila jednu pjesmu (a možda i sujete” eliminiše Hanku u polufinalu. Kao pjesma nije imala dovoljan broj glasova. Ona place iza scene. Otvoreno kaže da sumnja u regularnost. Podrži je u tome i Julio Marić. Prilikom ponovnog brojanja glasova ispostavilo se da je tadašnji urednik VEN-a i član žirija, koji je bio zadužen za objavljivanje rezultata, navodno, greškom preskočio glasove dvojice članova žirija. Pjesma se ipak pohavila na finalnoj priredbi, ali bez nagrada.
Izbjegla kritiku
Nakon toga mladoj pjevačici, često tvrdoglavoj, ali žene izuzetne energije i vedrog duha proriču blistavu karijeru. Talenat su joj odavno otkrili, sada dolazi do izražaja njena poslovnost i osjećaj za ono što publika traži I hoće. U svemu tome mnogo joj pomaže njen muž Muradif Brkić.
U jeku najveće poplave šunda Hanka je vješto izbjegla svaku kritiku na njen račun. Snimala je godišnje po dvije do tri ploče, a da nikada nije zapela za “uho” muzičkih kritičara, koji su obilježavali etikete – plaća se porez. Hanka je vjerovatno, je jedna od rijetkih jugoslovenskih pjevačica, koje se često pojavljuju sa novim disko izdanjima, a da redovno zadovolji ukuse i publike i stručnjaka.
U njenoj matičnoj disko – kući “Doskotonu” smatraju je glavnim pulenom i vodećim pjevačem. Bar tako su joj govorili i čini se, nisu griješili u izjavama, ali na djelu se nikada nisu pokazali.
Tako je pred svaki novi singl Hanke Paldum. Kasnije u “Diskotonu” sve se zaboravljalo. Hanki ni danas nije poznako koliki je tiraž njenih ploča. Nikada zvanično nije dobila, niti je gdje objavljeno. Nezvanično se zna da se veliki hit “Oči zelene” primakao “zlatnom” tiražu. Njene slijedeće hit pesme “Ja te pjesmom zovem”, “Dosta je bilo ljubavi”,”Plakaću danas, plakaću sutra, “Sve je prošlo kao pjesma…prodate su jedva u nekoliko desetina hiljada primjeraka.
““Diskoton” je upropastio saradnju između mene i Hanke – reći će danas Boris Bizetić, čije je pjesme Hanka snimila na dvije singl ploče.
Vidio sam da se ne isplati. Ploča tako reći nije bilo u prodaji, a vrtile su se na svim radio stanicama širom Jugoslavije. A dobro su su “prolazile “ i na koncertima. (Naj portal)
Slijedeći nastavak pročitate OVDJE:
Prvi feljton o Hanki Paldum, nazvan “Život u pjesmi”(6): DRHTALA PRED PUBLIKOM
