Htjeli mi to ili ne, u određenom dobu postajemo baš kao naši roditelji. Ona stara “da ne pada iver daleko od klade” dokazuje se svakodnevno.
Već u 32. godini života počinjemo da se ponašamo kao naši roditelji i počinjemo da cijenimo stvari, koje su nas nervirale dok smo bili mlađi.
Razlog tome je, prije svega, to što većina nas u toj dobi ima sopstvenu djecu. Samo je jedan roditelj od dvadeset, priznao da se nije puno toga promijenilo otkad ima dijete.
To da se u tridesetima pretvaramo u svoje roditelje oslikava se u nekoliko stvari, prema izjavama anketiranih. Tako su se na popisu našle stvari poput veće tolerancije, bržeg umaranja, stava da je šest ujutru vrijeme za započinjanje dana, a ne za vraćanje kući, veće brige za zajednicu, a kod majki se kao zanimljiv odgovor javilo to da im se sve više sviđaju voditelji dječjih emisija, a sve manje rok zvijezde i da ne znaju ni jednu noviju pjesmu.
S druge strane, očevi su izjavili kako su prestali da kupuju običnu odjeću, kako su ljubomorni na život prijatelja bez djece i kako su počeli da razmišljaju o momcima svojih kćerki. (Naj portal/ Foto: depositphotos)
