Osamdesete godine prošlog vijeka. Miroslav Ilić, nakon hita “Devojka iz grada”, zaredao je sa narodnjacima koji su osvojile milionsa srca tadašenje jugoslovenske publike. Nizao je “Hiljadu poljubaca”, “Pozdravi je pozdravi”, “Tako mi nedostaješ”, “Luckasta si ti”, “Otvor prozor curice malena”….
Nekako u isto vrijeme startala se Zorica Brunclik (Ne daj da nas rastave), Nada Topčagić (Zakljanjaš mi sunce”, te Vera Matović koja je na sebe skrenula pažnju tek sa četvrtim singlom “Sve bih dala da te zaboravim”. One su imale solidne hitove, pjesme su im se vrtile na radio stanicama, ali ih je publika jedino slušala u kafanama. Koncerni nastupi bili su za njih rijetkost…
Veliki koncertni spektakli bili su privilegija Miroslava, Šabana, Brene, Hanke, Muharema, Kvake, Mehe, Tozovca…
Dame sa slike na estradni put po Jugoslaviji i u velike koncertne dvorane poveo je slavuj iz Mrčajevaca. Pored njih, ponekad bi u Ilićevo jato ulijetala i čuvena Usnije Redžepova.
Vremena su prošla, ostale su uspomene. Svaka od ovih zvijezda kasnije je krenula samostalno da gradi karijere, organizuje koncertne nastupe i svaka je izgradila blistave karijere.
Ali, šta je ostalo od prijateljstva?
Miroslav i Zorica godinama ne govore. Čak su završili I u sudskim klupama. Nada Topčagić je ostala za Miroslava Nada Tupčagić, a Vera Matović se skoro i ne sjeća tih vremena. Niko od ovih dama u zadnje vrijeme da kaže koju lijepu riječ o Miroslavu, a možda su trebale, jer prve velike aplauze, svjetla pozornice ipak su doživjele nastupajući u punim dvoranama, koje su imale kapacitete od dvije do 10.000 ljudi. (Naj portal)
