Ovo je prvi feljton koji je objavljen o Zdravku Čoliću. Autor Zdravko Srkalović je u sarajevskom AS-u, koji je tada imao tiraž oko 350.000 primjeraka, predstavio Čolu u sedam veoma zanimljivih nastavaka, a u povodu desetogodišnje uspješne karijere, u kojoj je Čola postao miljenik masa.

Tako je to prema neumitnim zakonima šou – biznisa. Sve se vrti u krug. Svaka karika lanca mora da bude čvrsta da ne bi dolazilo do pucanja. Četvrti album Zdravka Čolića “Malo pojačaj radio” je u fazi “uhodavanja”. U proljeće slijedi turneja koja će nam pokazati šta Zdravko trenutno može i umije, koliko su pjesme uspjele da uđu publici u uho i koliko je Čolić onaj stari.

Nadnaslov ovog feljtona je sve tajne Zdravka Čolića. Zapitali smo se koliko je tajni još ostalo o ličnosti o kojoj je do sada više napisano nego o svim ostalim pjevačima “zajedno u posljednjih pet godina”. Nakon veoma dugog razgovora sa Čolićem uvjerili smo se da je još mnogo tajni ostalo. One su bile u drugom planu, jer se obično govorilo o muzici fenomenu uspjeha, privlačnosti i obožavateljkama.

“Magična kutija”
Već smo navikli da se sa djetinjstvo poznatih muzičara ili pjevača upoznajemo iz otrcanih izvora. Svoju priču o djetinstvu Čolić započinje na drugi način:

-Opsesija mi je bio radio. Živjeli smo u zajedničkom stanu i pošto nismo posjedovali tu “magičnu kutiju” najviše vremena sam provodio kod sustanarke. Radio je za mene predstavljao vrata u sasvim novi svijet, toliko lijep, ali i toliko nedostižan.

U mladosti sam bio suviše zaljubljen u muziku – nastavlja Čolić. Postojale su mnoge preče stvari – fudbal, recitovanje, izleti pa i djevojke. Bio sam stidljiv ali u isto vrijeme sam znao šta hoću.

Tada stidljivi prvačić nije ni sanjao da će nakon dvadesetak godina biti san mnogih djevojaka. Tada je on sanjao samo o jednoj.

Prvi razred sa pohađao u školi “Vladimir Perić Valter” koja se nalazila u zgradi sadašnje biblioteke “Hasan Kikić”. Učiteljica je određivala gdje će ko sjediti, ali je nastojala da djevojčica i dječak sjede zajedno. Meni je “zapala” jedna curica koja mi se nije mnogo sviđala i počeo sam plakati. Mnogo mi je bila draža mala Ranka i tražio sam da ona sjedi pored mene. Kada se to dogodilo bio sam najsretniji. Tako sam se uspješno uspio izboriti za svoju prvu ljubav.

Kada govori o mladosti i prvoj sentimentalnoj vezi u Čolićevim očima se pojavljuje i malo sjete. Objašnjava da nije lako biti idol djevojaka, a u isto vrijeme imati toliko malo vremena za svoj privatni život. Priča nam i o željama za romantičnom vezom, za dugim razgovorima, nježnostima, razgovorima… Međutim njegov tempo života nosio je sa sobom sasvim drugu vrstu življenja.

Nedostižni idol
Proglašavali su ga ženomrscem, uobraženkom, nedostižnim idolom, tako da nas je interesovalo kakva su njegova razmišljanja kada se spomene tema – žene.

“Za mene to su najdivnija stvorenja na ovom svijetu i ako u životu nešto mnogo volim to su žene. Nije samo u pitanju klasični odnos muškarac – žena, nego su mi one drage kao poznanici, prijatelji, sagovornici, ljudska bića u prolazu. Volim vidjeti zgodnu ženu. To su stvorenja koja mogu “pratiti” mušlarca, slijediti njegove misli, postupke I davati mu mnogo podstreka da istraje u svojim željama i nastojanjima. I u mojoj karijeri ta pomoć i podrška su mi u određenim trenucima mnogo značili i davali snage da istrajem. Zato toliko koristim taj termin “pratiti” – jer je u suštini već poznato “u dvoje smo” jači.

Moje dosadašnje kontakte sa ženama mogu da posmatram iz dva ugla: jedan je onaj koji mogu nazvati “košmarski” a drugi je naravno, mnogo ljepši, isrkreno u svim tim vezama siguran da je bilo mnogo više kvantiteta nego kvaliteta. Prave ljubavi do sada nisam imao. To je sigurno zbog već spomenutog tempa življenja.

Uvijek je bio raspoložen za druženje i zabavu. Čola je pristao da mu gata Ciganka

Bilo je predivnih ljubavi ili bolje rečeno avantura. Ostajale su lijepe uspomene. Ali i te uspomene su se gubile zbog onih novih koje su dolazile. Što je veoma zanimljivo za vrijeme kratkih intenzivnih ljubavi toj djevojci sam tada bio vjeran. Pripadao sam njoj i ona meni, i više nam ništa nije trebalo. To je najvažnije i to što samo duhovno pripadali jedno drugom.

One “košmarske” veze su obično vezane za ljubomoru. Ona se pritajeno manifestuje. Tada dolazi do dosta neugodnih situacija u kojima sam u nezahvalnoj ulozi “mirovnih snaga”. To nekada može da bude zanimljivo, nekada veoma neugodno, a meni kao muškarcu to imponuje samo do onog stepena dok to nekoga ne povrijedi.

“Probni” život

Kada priča o ljubavima, vezama, avanturama…Čolić ni jednog trenutka ne spominje brak. A, baš taj brak je trenutno zanimljivija tema među ljubiteljima njegove muzike nego muzika sama. Na kraju nam je ipak ispričao o svojim pogledima, na bračnu zajednicu kao i kada možemo očekivati da se upoznamo sa suprugom Zdravka Čolića.

U suštini problem je u meni. Smatram da još uvijek nisam dovoljno ozbiljan za brak. Ne odnosi se ta neozbiljnost na moje godine ili na shvatanje života već jednostavno smatram da sam nezreo da se predam svim tim obavezama koje proističu iz braka i baš zato što izuzetno cijenim tu instituciju, još uvijek se ne odlučujem za takvo nešto “sudbonosno”. Vijek je danas prudužen i muškarcu i ženi, tako da te godine uopšte nisu prepreka za stvaranje braka i u poodmaklim tridesetim godinama.

Najznačajnija stvar vezana za “eskiviranje” braka je tempo života koji trenutno živim, jer mi on ne bi dopustio da se ozbiljno posvetim porodici, a bez potpunog predavanja i muškarca i žene teško da ima sretnih brakova. Ja sam i za “probni” zajednički život, jer i on ima svojih veoma dobrih strana, mada ni taj papir koji dokazuje da je brak legalizovan u suštini ne znači mnogo. (Naj portal)

PROČITAJTE SLIJEDEĆI NASTAVAK:

FELJTON: Sve tajne Zdravka Čolića: NAKON ŠTO MI JE PRUŽIO RUKU, TITU SAM POLETIO U ZAGRLJAJ (6)