Ako o uzorima ne govorimo mi, govorit će algoritam: Sarajevo u haosu, djeca vrište, odrasli pitaju ko je ovo
„Đe si, pisac, napiše li se šta?“
Tako su nekad u Sarajevu, bez previše pompe, ali s mjerom poštovanja, pozdravljali Ivu Andrića – čovjeka koji je pisao o svijetu, a nikad se nije pravio da je iznad njega.
Ovdje su zvijezde živjele među narodom. Bez tjelohranitelja, bez bliceva, bez posebnih stolova u kafanama.
Il’ si raja – il’ si papak. Tako je to ovdje uvijek bilo.
Sarajevo nikad nije trčalo za slavom
Sarajevo nikad nije trčalo za slavom. Pimpek, Kindže, Kemo – ljudi koje je grad volio, ali koji nikad nisu pravili galamu oko sebe.
A kada bi se i pojavila neka holivudska faca, poput Angeline Jolie ili Bona Voxa, grad bi to primio – ali bez euforije. Sarajevo ti da respekt, ali ne aplauz na silu.
Zato je ono što se jučer desilo u centru grada mnogima bilo – blago rečeno – čudno.
U grad je stigao IShowSpeed, jedan od najpoznatijih YouTubera na svijetu. Iako mnogima to ime ne znači apsolutno ništa, stotinama tinejdžera u Sarajevu znači – sve.
U roku od nekoliko minuta, Speed je bio okružen masom mladih – vriska, kamere, pokušaji da se dođe do njega, pipne, uslika, snimi makar sekund. On se povlači, pokušava izbjeći gužvu, zaštitari pokušavaju uspostaviti red.
A ostatak grada – zbunjen.
„Ko je ovo, bolan?“
I zaista – ko je Speed?
Pravo ime mu je Darren Watkins Jr., ima više od 25 miliona pratilaca. Bavi se streamanjem – to je kada se neko uživo snima dok igra igrice, komentariše, pjeva, skače, ponaša se ludo i pravi šou za publiku.
Njegove reakcije su munjevite, energija mu je sirova, stil – haotičan, ali zarazan. On je lice nove vrste popularnosti: ne moraš ništa posebno znati, samo moraš znati biti zanimljiv.
I tu dolazimo do glavne stvari.
Vrijeme se promijenilo. Slava se više ne gradi godinama – danas je dovoljna jedna noć, jedan klik, jedan viralni trenutak. Više ne moraš napisati knjigu, snimiti album, osvojiti medalju. Dovoljno je da budeš online, stalno prisutan i – da imaš publiku.
Djeca nikada i nisu bila kriva
A djeca?
Nisu djeca kriva. Djeca nikada i nisu bila kriva. Ona samo upijaju ono što im društvo servira – bez filtera. Ako im umjesto knjige nudimo ekran, dobit ćemo generaciju koja zna skrolati, ali ne i čitati. Ako o pravim uzorima ne govorimo mi, govorit će algoritam. I to svakog dana, svakog sata – bez pauze.
Djeca danas znaju ko je viralna zvijezda, kad je novi trend i šta znači „content“. A ne znaju kad je ko sletio na Mjesec, ni kako se zove prvi komšija. Ne zato što su lijena ili nezainteresovana – već zato što ih niko nije naučio da je bitno znati i to.
U vremenu kad svijet gori od buke, oni traže orijentir – a najglasniji uvijek najbrže dopre do njih. I tako, umjesto da znaju priče o onima koji su igrali za raju i ostali na ulici, danas znaju reakciju IShowSpeeda na gol Ronalda.
Niko ne kaže da je to kraj svijeta.
Ali možda jeste znak da smo malo zakasnili s pričom o onima koji su zaista vrijedni pamćenja.
I možda nije problem što djeca viču za Speedom. Problem je što više niko ne pita: „Napiše li se šta?“
A. Mirvić (Naj portal)
Pročitajte još:
Squid Game u Sarajevu? Ma, to je samo Đenkec dočekao IShowSpeeda!
