Na današnji dan, 10. maja 2005. u Beogradu preminula je Vida Pavlović u 60- toj godini života.
Tog dana uplovila je u legendu, najpopularnija pjevačica 80-tih. Na jedinstven način donosila je romske, izvorne i komponovane pjesme. Svoju slavu nije koristila na pravi način. Dozvolila je teškoćama privatnog života da sve “zatamne”.
Lijek ranjenoj duši
Nije se znala otrgnuti životnoj tuzi i bolu. Njeni neprolazni hitovi kao da su joj bili lijek ranjenoj duši. A narod je volio slušati. Tog, ali i ovog vremena. Njene pjesme ostaju za vječnost, a sa njima i ona. Vida Pavlović, žena veličanstvenog glasa.
Sa samo 15 godina pjevačica Vida Pavlović udala se za muzičara Aleksandra Pavlovića. Sa njim je iz rodnog Futoga, koji je nadomak Novog Sada, pobjegla u Sarajevo. Tu je uz tamburaški orkestar snimila veliki broj izvornih pjesama i sevdalinki za arhiv radio Sarajeva.
„Gledala sam sa prozora“, „Baščo moja“, „Bosno moja divna mila“, „Gornju Tuzlu opasala guja“, „Čija frula ovim šorom svira“… samo su neke od pjesama za koje su muzički kritičari kazali da se nevjerovatno u snimku osjeti dinamična povezanost vokala i orkestra.
Uz Pavlovićev bend noću je deset godina pjevala po sarajevskim elitnim restoranima, „Hamam baru“ i slično. Nakon deset godina života i braka spakovala se u dva kofera i otišla za Beograd. Rastavila se! Ostavila sve stečeno i započela novi život, od ništa. Saradnja sa Budimirom Bucom Jovanovićem i izdavačkom kućom PGP RTS kao ekskluzivac počinje da snima. Prva pjesma koju je snimila bila je „Došli dani tugom rasplakani“. Doživjela je nevjerovatan prodor. Buco je tačno znao koja „dvojka“ će se dopasti Vidi. Moralo je tako da bude. Ona je u svakoj pjesmi morala da pronađe sebe.
Preminula u 60. godini
Život joj je pružio pravu priliku. A ona publici onako bez pokreta, statična, sve što su očekivali od nje. Njenu pjesmu, njen glas, čist i lijep kao najljepši dragulj. Ona je bila pjevački fenomen. Premda je nosila epitet kraljice romske pjesme Vida je najmanje snimala pjesma na tom jeziku.
No, sve što je otpjevala činila je na pravi način. Stoga i ne čudi podatak da su se njen vokal i njene pjesme „ugnjezdile“ u srca poklonika folka. Pa i oni koji nisu bili fokusirani na njen repertoar kazuju da je ta žena vlastiti doživljaj i emocije prenosila na slušaoce.
Bila je vrhunski interpretator. Njene balade poput „Svako traži novu ljubav“, „Juče sam ti milovala sina“, „Misle ljudi da sam srećna“, „Prestala sam davno da se smejem“, „Plačem već tri dana“… kazivale su mnogo o njoj samoj. Njenom životu, osjećaju, ljubavi, tuzi, žalu… Nerijetko bi kazivala „ja sam kraljica tuge i bola“. Razlog nisu samo zdravstveni problemi koje je posljednjih godina imala vezani za visok pritisak i astmu, nego njen žal za majčinstvom. Željena uloga u kojoj nije bila ostvarena.
Sa svojim drugim suprugom Stevom Jovanovićem, violinistom, živjela je 27 godina. I sa njim se razišla. No, ipak živjeli su pod istim krovom. Ona je i dalje patila za svojom prvom i najvećom ljubavlju. Svaka je ljubav ljepša od prve, ali je prva najbliža sreći – kazala je davno u jednoj od svojih pjesama.
To nikada nije krila. Nije krila ni da je život umorio i da ne vidi svrhu borbe u njemu. Kada nije bivala na gaži zapjevala bi u vlastitom objektu koji se nalazio na Lekinom brdu, a koji je vodio njen posinak i sestrić.
Ustukla je pred sudbinom. I preminula u 60. godini života. Predala se! Otišla je Vida a iza nje ‘ostala pjesma njena da se pamti jedna žena’.
MALA VIDA – ČUDO OD PJEVAČICE
Sa radošću se prisjećala dolaska Zaima Imamovića, Zehre, Safeta, Tome, Kvake u sarajevske objekte gdje je pjevala „mala Vida“ kako su je zvali. Čudo od pjevačice!
OSKAR ZA KRALJICU ROMSKE MUZIKE
Vida Pavlović bila je mjera vrhunske interpretacije, pa kao takvoj nikada joj nije dodijeljena niti jedna nagrada. Pred samu smrt Svjetski kongres Roma dodijelio joj je Oskara sa titulom kraljice romske pjesme.
HANKA I AZEMINA JE „UZDIGLE“
Umornu, punu tuge i sumnje u sebe Vidu su zatekle Hanka Paldum i Azemina Grbić koje su joj uz toplu riječ pružile podršku i uzdigle je. Uticale na nju, pomogle joj da ostvari dva svoja posljednja i njoj najdraža nastupa u Sarajevu koja su se desila u restoranu „Bazeni“.
Pjevala je cijelu noć, do devet ujutro. I narednu noć, opet. Nezamislivu i neopisivu atmosferu je napravila u krcatom objektu. Uživali su i ćeifili svi. Posljednji put sa svojom omiljenom pjevačicom.
Piše: Jasna Durić
