Malo je poznato da je legendarni Kemal Malovčić, prije nego što je počeo da pjeva i da snima ploče, svirao harmoniku. Kada priča o svom životu, kaže da je odrastao u teškom siromaštvu, on i još sedmoro braće i sestara.

“U tom poslijeratnom vremenu bili smo prezadovoljni kad nabavimo i staru obuću, samo da nam noge ne zebu. Nije važno da li je cipela lijeva ili desna, veća ili manja, samo obuj da imaš. Radio sam najteže poljoprivredne poslove, od čuvanja stoke do obrade zemlje. Neka i djeca plaču, samo da zemlja ne plače ostavljena. Mene je i sirotinja natjerala da pjevam i sviram. Rano sam zavolio harmoniku, a u vojsci me jedan Šapčanin dodatno podučio. Po povratku iz vojske svirao sam po kafanama sa svojom ekipom. I moj mlađi brat Džemo je svirao bubnjeve i pjevao, snimio par singlova i albuma” otvorio je dušu svestrani umjetnik iz Okreča kod Sanskog Mosta.

Zanimljivo je da je svoju prvu harmoniku “dalapu”, prodao Milančetu Radosavljeviću. On je tih godina i svirao i pjevao, a Kemo se tih godina prešaltao isključivo u pjevače.

Nije imao sreće na početku. U Sarajevu su ga na audiciji odbili, ali je sudbina htjela da ga poslušaju ljudi iz aleksandrovačkog “Diskosa” na jednoj svirki u Bihaću. Svidjelo im se kako pjkeva uz harmoniku I već 1969. Snima svoju prvu singlicu sa vlastitim pjesmama “Nevjernice moja” i “Oko Sane procvjetala polja”.

Od 1969. do 1984. godine, pre ulaska u “Južni vetar”, snimio je Kemo 15 singlova i tri albuma sa 55 pjesama, uglavnom prelijepih sentiša i zavičajki: “Nevjernice moja”, “Sana”, “Suzana ljubavi”, “Jedna noć nevjerstva”, “Ti ne plači stara majko”, “Sine, sine”, “Senada, Senada”, “Rastanak, rastanak”, “Pit'o sam je bi li se udala”, “Čuvaj draga našu kćerku”, “Stiglo pismo od rođenog brata”, “U trenutku pravom sudbina te posla”, “Lijep je život ko zna da ga živi”, “Još na klupi srca stoje”, “Hiljadu poljubaca šaljem ti draga”, “Čobanice ljepotice”, “Gdje si sada leptirice moja”, “Ako možeš preboli me”, “Sve dok živim ja ću te pamtiti”, “U mom srcu nađi svoje mjesto”, “Doviđenja, ja nemama strpljenja”, “Voli me, voli”, “Nije meni što se društvo ženi”, “Sjedi, tu je mjesto tvoje”, “Moje su oči dve krupne suze”, “Ne može to tako”, “Došao sam mnogo kasno”…

“Ogromnu većinu pjesama koje sam snimio prije Mileta Basa i “Južnog vetra” sam sam sebi napisao i komponovao. Snimao sam sa vrhunskim autorima i muzicarima tog doba: Radetom Vučkovićem, Novicom Uroševićem, Docom Ivankovićem, Branimirom Đokićem, Tomicom Miljićem, Radojem Barajevcem, Ljubom Radosavljevićem, Svetomirom Šešićem, Đorđem Negovanovićem, Duškom Radančevićem, Milančetom Radosavljevićem. U pjesmi “Čuvaj draga našu kćerku” harmoniku mu je svirao Milanče Radosavljević.

“Mnogi mi kažu da u toj pjesmi ličim na Milančeta, mada, možda i Milanče liči na mene. Milanče i ja smo sličnih godina, zajedno smo počinjali i snimali u Diskosu, pjevali na brojnim tezgama. Poželio sam da mi Milanče svira na makar jednoj ploči, onako meraklijski, kao na “Ženi plave kose”. Milanče mi je odsvirao “Čuvaj draga našu ćerku” i “Idi druže svom rodnom kraju” na mojoj singlici iz ‘78. godine – sjeća se Kemo.

Za njega će mnogi kazati da na estradi nema ni ozbiljnije face, ni većeg zavodnika, ni većeg šereta. U godinama kad je prodavao milione ploča stekao je i imidž najvećeg ženskaroša među narodnjacima, i to u veoma jakoj konkurenciji. Stekao je i imidž specijaliste za orijentalna zavijanja, prozvali su ga “Hodža”.

“Privedem djevojku, a pročuje se da sam se oženio. Hodam sa curom, a narod kaže oženio se Kemo. Pjevam najžešće orijentale, a neki novinari iz Beograda kažu da sam studirao vjeronauku u Bagdadu. Kakva crna nauka, u mladosti nisam imao da odem ni do mog rodnog grada. Babo rudar, a nas osmoro djece. – okriva 76-godišnji Kemal Malovčić. (Naj portal)