Zanimljivosti

6 TJELESNIH TKIVA KOJA SE MOGU OBNOVITI ISHRANOM: Kurkumin je spas za jetru, a evo šta obnavlja srčane stanice

Published

5 mjeseci

04/05/2024

Za neke ovo biti iznenađenje, posebno za one sa konvencionalnom medicinskom obukom, ali osnovno stanje tijela je stanje neprekidne regeneracije. Bez procesa koji je nalik upalnima, a pri kojem se odvija konstantni stanični promet unutar tijela – život i smrt se neprestano isprepliću – čudo ljudskog tijela ne bi postojalo.

U vremenima bolesti, međutim, regenerativni procesi bivaju prevladani degenerativnim. Tu medicina može izvršiti svoj najplemenitiji podvig, vraćajući tijelo u ravnotežu hranom, biljem, hranjivim tvarima, iscjeljujućom energijom, odnosno namjerom iscjeljivanja.

Danas, međutim, medicina zasnovana na lijekovima uvijek koristi hemikalije koje nemaju ni trunke regenerativnog potencijala; naprotiv, gotovo uvijek ometaju tjelesni proces samoobnavljanja kako bi suzbili simptome protiv kojih se primjenjuju.

Uprkos potpuno heretičnoj prirodi stvari koje stimulišu ozdravljenje i obnavljanje naspram konvencionalnog medicinskog sistema koji s neodobravanjem gleda na, ili je nepovjerljiv prema spontanoj remisiji u korist potiskivanja simptoma i upravljanja bolesti, tokom posljednjih godina se nakupilo niz značajnih studija o toj temi.

Regeneracija nervnih ćelija

Regeneracija nerava – zapravo postoji širok spektar prirodnih jedinjenja sa dokazanim efektima regeneracije nerava. Studija iz 2010. objavljena u časopisu Rejuvenation Research, na primjer, otkrila je da kombinacija borovnice, zelenog čaja i karnozina ima neuritogene (tj. promoviše regeneraciju neurona) i regenerativne efekte matičnih stanica u životinjskom modelu neurodegenerativne bolesti. Druge istraživane neuritogene supstance uključuju:

Kurkumin

Lavlja gljiva

Apigenin (spoj u povrću poput celera)

Borovnica

Ginseng

Huperzin

Crvena kadulja

Resveratrol

Matična mliječ

Teanin

Ashwaganda

kafa (trigonelin)

Matična mliječ

Postoji još jedna klasa supstanci koje iscjeljuju nerve, poznate kao remijelinizirajuća jedinjenja, koja stimulišu popravak zaštitnog omotača oko aksona neurona poznatih kao mijelin, a koja se često oštećuje neurološkim povredama i/ili disfunkcijama, posebno autoimunim i vakcinalnim – inducirani poremećaji demijelinizacije.

Takođe treba napomenuti da su čak i muzika i zaljubljivanje proučavani za moguću stimulaciju neurogeneze, regeneracije i/ili popravke neurona, što ukazuje da regenerativna medicina ne zahtijeva uzimanje bilo čega; umjesto toga, širok spektar terapijskih radnji se također može primijeniti za poboljšanje zdravlja i dobrobiti.

Regeneracija jetre

Glicirizin, spoj koji se nalazi u sladiću stimuliše regeneraciju mase i funkcije jetre u životinjskom modelu hepatektomije. Ostale tvari za regeneraciju jetre uključuju:

karvakrol (isparljivo jedinjenje u origanu)

Kurkumin

Korean Ginseng

Rooibos

vitamin E

Regeneracija beta ćelija

Nažalost, medicinska zajednica tek treba da iskoristi potencijal prirodnih jedinjenja za preokretanje dijabetesa. Dok su skupe terapije matičnim ćelijama, transplantacije ćelija i niz sintetičkih lijekova u razvoju fokus milijardi dolara istraživanja, godišnje, naši kuhinjski ormari i bašte možda već sadrže dugo traženi lijek za dijabetes tipa 1.

Eksperimentalno je dokazano da sljedeća jedinjenja regenerišu beta stanice koje proizvode inzulin, a koje su uništene u dijabetesu ovisnom o inzulinu, a koje nakon obnavljanja mogu (barem u teoriji) vratiti zdravlje pacijenta do točke u kojoj više ne trebaju zamena insulina.

Gymenna Sylvestre (“razaračica šećera”)

Nigella Sativa (“crni kim”)

vitamin D

Kurkumin (iz začina kurkuma)

Arginin

Avokado

Berberin (nalazi se u gorkim biljkama kao što su zlatna foka i žutika)

Gorka dinja

Blitva (zeleno lisnato povrće)

Kukuruzna svila

Stevia

Sulforafan (posebno koncentriran u klicama brokule)

Regeneracija hormona

Postoje sekretogogi, koji povećavaju sposobnost endokrinih žlijezda da luče više hormona, a postoje i tvari koje istinski regenerišu hormone koji su se razgradili (emitujući elektrone) u potencijalno kancerogene “prolazne hormonske” metabolite.

Jedna od ovih supstanci je vitamin C. Snažan donor elektrona, ovaj vitamin ima sposobnost da doprinese elektronima za oživljavanje oblika i funkcije estradiola (estrogen; E2), progesterona, testosterona, na primjer.

U tandemu s hranom koja može podržati funkciju žlijezda, kao što su jajnici, vitamin C može predstavljati odličan dodatak ili alternativu hormonskoj nadomjesnoj terapiji.

Regeneracija srčanih stanica

Ne tako davno, vjerovalo se da se srčano tkivo ne može obnoviti. Novo, ali rapidno rastuće tijelo eksperimentalnih istraživanja sada indicira da to jednostavno nije istina, a postoji vrsta regenerativnih sastojaka srčanog tkiva koji su poznati kao neokardiogene tvari. One su u mogućnosti stimulirati stvaranje kardioloških progenitorskih stanica (očinskih stanica) koje mogu profilirati u zdravo srčano tkivo, a uključuju slijedeće:

Resveratrol

Sibirski ginseng

Ekstrakt crvenog vina

Geum Japonicum

N-acetil-cistein

Još jedan nevjerovatan primjer obnove srčanih stanica je ono što je poznato kao feto-materinsko putovanje matičnih stanica kroz posteljicu. Fetus tim putem majci pruža matične stanice koje mogu obnoviti oštećene srčane stanice, a vjerovatno i široki raspon ostalih staničnih vrsta.

Regeneracija hrskavice/zglobova/kičme

Kurkuma i resveratrol su se pokazali kao pomagači pri oporavku od povreda kičmene moždine. Više od desetak ostalih prirodnih sastojaka su obećavajući u ovom području. Što se tiče bolesti kičmene moždine, kao na primjer osteoartritisa, postoji široki raspon potencijalno obnavljajućih sastojaka.

Na kraju krajeva, regenerativna medicina prijeti da potkopa samu ekonomsku infrastrukturu koja podupire moderan medicinski sistem zasnovan na lijekovima i sasvim iskreno degenerativni medicinski sistem. Suzbijanje simptoma je isplativo jer garantuje i održavanje izvorne osnovne bolesti i stvaranje sve većeg niza dodatnih simptoma izazvanih liječenjem.

Njegovanje prehrane, načina života i stavova koji pogoduju tjelesnoj regeneraciji mogu prekinuti ovaj patološki krug i pomoći nam da postignemo tjelesnu slobodu koja je i preduslov za oslobođenje ljudske duše i duha.

(Najportal)

Tagovi:

Sljedeća vijest

Tito je umro na današnji dan, a njegove antologijske poruke još su aktuelne: TEŠKO ONOM KOGA AMERIKA BRANI, A RUSIJA HRANI

Predhodna vijest

Regionalne muzičke zvijezde na „Tuborg Garden Festu“ u Prijedoru

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

9 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.