Pratite nas

zdravlje

37 stepeni nije više granica normalne temperature tijela: DA LI POSTAJEMO HLADNIJI?

Published

on

Više i ne razmišljamo o tome. U glavi nam je ostalo da je tjelesna temperatura do 37 stepeni C normalna, a da smo bolesni kada je ona preko te vrijednosti, i tako je već 150 godina. Ali, nove studije sugerišu druge vrijednosti.

Ovaj standard od 37 stepeni C je predložio još njemački ljekar dr Karl Vunderlih u 19. vijeku. On je prikupio podatke od milion mjerenje koje je obavilo 25.000 osoba i pronašao da se opseg temperature (kada su oni bili zdravi) kretao od 36,22 stepeni C do 37,5 stepeni C. Utvrđena vrijednost od 37 stepeni C je bila aritmetička sredina svih mjerenja koje je obavio.

On je tada utvrdio još jednu granicu, odnosno temperaturu nakon koje se smatra da osoba ima groznicu i postavio ju je na 38 stepeni C.

Međutim, nova studija, u kojoj su analizirani podaci o tjelesnoj temperaturi više od 126.000 osoba između 2008. i 2017. godine, dovela je u pitanje ovu, 150 godina staru, vrijednost. Istraživanje je otkrilo da je prosječna temperatura ljudskog tijela 36,6 stepeni C, što predstavlja značajno odstupanje od ranijeg standarda.

Na očitavanje temperature utiče nekoliko faktora

Zašto postoji ova razlika veliko je pitanje i da li to ima bilo kakve implikacije za dijagnostikovanje infekcija i njihovo liječenje?

Dio istraživača smatra da se razlika može pripisati neskladu u mjerenju između metoda koje koristio dr Vunderlih i savremene medicinske prakse. Na primjer, poznato je da je dr Vunderlih koristio termometre dužine stopala ispod pazuha da bi izmjerio temperaturu, što može dati drugačije rezultate u poređenju sa današnjim, modernim načinima mjerenja tjelesne temperature.

Pored toga, na očitavanje tjelesne temperature takođe može uticati nekoliko faktora, kao što su lokacija mjerenja, doba dana, uslovi okoline i nedavna konzumacija hrane ili pića. Čak, tačnost očitavanja temperature može varirati od termometra do termometra, u zavisnosti od njihove kalibracije. Sve to može uticati na razlike u ovim mjerenjima i mnogi naučnici upravo njih smatraju odgovornim, piše eKlinika.

Da li se zaista hladimo
Nasuprot tome, neki stručnjaci tvrde da su ljudi zaista postali hladniji u posljednjih vijek i po. Postoji studija o tjelesnoj temperaturi koja tvrdi da napredak u zdravstvenoj zaštiti i ukupnom zdravlju je doprinio ovom trendu. Poboljšano liječenje infekcija, poboljšana stomatološka nega i razvoj lijekova kao što su statini i nesteroidni antiinflamatorni lijekovi su možda smanjili učestalost zapaljenja niskog stepena, a zatim snizili prosječnu temperaturu. Kako god bilo, naučnici se slažu da 37 stepeni C više ne treba smatrati standardom za temperaturu ljudskog tijela. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending