Danas se navršava tačno 29 godina otkako nas je napustio legendarni pjevač i kompozotor Toma Zdravković. Umro je mlad, sa 53 godine života, a ostat će upamćen kao pjevač tuge, pjesama iz srca i veliki Jugosloven. Umro je jecajući za Titom i Juoslavijom. Pjesmu “Da mi je stari živ” posvećenu Josipu Brozu Titu, poslušajte u poklon videu.

Duga je niska Tominih hitova, ali njegove pjesme i dalje žive i svrstavaju se u evergrin muziku, a kolege i prijatelji i dalje ga pamte kao velikog boema, koji je živio život kao na filmu.

Četiri puta se ženio, a iako je alkohol bio najveći neprijatelj njegovog zdravlja, do posljednjeg dana je pio. Dugo se mučio sa rakom prostate, ali se nije pridržavao savjeta ljekara. Imao je tri brata: Aleksandra, Ivana i Novicu, koji je takođe pjevač. Imao je i jednu sestru, Mirjanu. Posljednji koncert i javni nastup imao je u Beogradu, u restoranu „Ambasador”, maja 1991. godine.

Toma Zdravković je bio čovjek koji bi jednoga dana bio ekstremno bogat, a već slijedećeg nije imao ni za hljeb i mlijeko. Vjeruje se da kada je umro, nije imao para ni za sahranu, jer je navodno sve potrošio na poroke. Preminuo je u ponedeljak 30. septembra 1991. godine u Beogradu, u 53. godini života. Sahranjen je na Centralnom groblju u Beogradu.

Inače, otkrila ga je slavna Dobojka Zilha Silvana Armenulić, za vrijeme jednog nastupa. Pronašla ga je na klupi, jer nije imao novca za spavanje u hotelu. Kao beskućnika ga je smjestila u hotel, a onda je saznala da zna lijepo pjevati. Urgirala je kod tadašnjih moćnika da mu pruže priliku. I uspjela je.

Kasnije je Toma za nju napisao čuveni hit “Šta će mi život bez tebe dragi”, te još nekoliko pjesama u koje je Silvana unijela dušu i srce. Jedno vrijeme su zajedno nastupali, sedamdesetih godina. Čak mu je Silvana kupila prvo odijelo za estradne nastupe, ali zbog njegove sklonosti porocima, kao žena koja nije voljela alkohol, kocku i cigarete, te raskalašen život povukla se, udaljila od njega, mada nikada javno o tome nije željela govoriti.

Kada je bio na liječenju Kanadi snimila je njegovu pjesmu “Dušo moja” i odrekla se tantijema za njegovo liječenje.

Na dvadesetogodišnjicu smrti u Gradskom parku u Leskovcu je otkriven njegov spomenik u prirodnoj veličini, a u selu Pečenjevce spomen ploča sa natpisom: „Dao sam vam dušu svoju.

Pored hitova za Silvanu, Toma je napisao nekoliko pjesama za Mehu Puzića, te za sebe. Između ostalih: “O majko, majko što me rodi”, „Da l‘ je moguće“, „Ej Branka, Branka “, „Danka, “„Dotak’o sam dno života“, „Kafana je moja sudbina“, „Evo već je jesen a tebe još nema“, „Prokleta nedelja“, „Tužno leto“, „O ciganko moja“, „Svirajte noćas samo za nju“, „Ostao sam sam“, „Kiša je padala“, „Za Ljiljanu“ (posvećena glumici LJiljani Blagojević), „Umoran sam od života“ (Novica ju je napisao, po sopstvenom tvrđenju), „Pesme moje“ (napisao je njegov veliki prijatelj Kemal Monteno), “Sliku tvoju ljubim”, “Posljednje pismo”….

Prvi veliki uspjeh postigao je na festival “Ilidža 69” kada je pjesmom “Odlazi, odlazi”, autora Blagoja Košanina, osvojio simpatije publike.

Današnjem pomenu pored članova porodice i brata Novice Zdravkovića, prisustvovale su i Tomine brojne kolege, među kojima su bili: Aco Pejović, Jovana Tipšin, Hasan Dudić, Beki Bekić, estradni menadžer Bane Obradović, kao i mnogi prijatelji i poštovaoci njegovog rada. Takođe, pojavila se i čitava ekipa koja snima film o legendarnom pjevaču. (Naj portal)