10. oktobra 1976. godine poginula je Silvana Armenulić: OTIŠLA JE BEZ POZDRAVA I OTIŠLA – U LEGENDU

Ne postoji na današnjim balkanskim prostorima estradna ličnost od čijeg imena i pjesme ne prođu žmarci svaki put kad se zapjeva „Noćas mi srce pati“, „Da sam ptica“, „Ciganine sviraj, sviraj, „Rane moje“, „Nad izvorom“, „Srce gori, jer te voli“, „Srećo moja“, „Ja nemam prava nikoga da volim“, „Ostavite tugu moju“, „Sama sam“, „Ludujem za tobom“, „Grli me ljubi me“, „A što ćemo ljubav kriti“, „Gdje si da si moj golube“…

Folk klasika

Sve je to folk klasika stvarana prije skoro pet decenija, a ostala do današnjih dana i zauvijek!

Uspomena na Zilhu – Silvanu Armenulić nije izblijedila! Kao u svijetu i na Merlin Monro! Nove je generacije prihvataju, a starije, uz njenu pjesmu, vraćaju se u neka sretna i vedrija vremena.

Silvana je rođena 1939. godine u Doboju, u braku Mehmeda i Hajrije Bajraktarević. Poginula je 10. oktobra u mjestu Kolari, na auto putu Beograd – Niš. Vraćala se s koncerta!

Sudar je, pričali su očevici, bio jeziv. Njena „ford granada“, jedna od četiri moderne i brze limuzine u Jugoslaviji, bila je potpuno smrskana. Satima su vozilo i tijela tragično preminulih Silvane, njene sestre Mirjane Bajraktarević i Miodraga Jašarevića, šefa Narodnog orkestra RTV Beograd izvlačili ispod kamiona sa prikolicom, u kojeg se ogromnom brzinom zabila „granada“.

Tadašnja Juga je oplakivala. Jedino RTV Beograd je tog dana šikanirao, ne objavivši ni riječ o njenoj pogibiji i sahrani, na kojoj je bilo stotinjak hiljada ljudi.

Silvana Armenulić je rođena kao Zilha Bajraktarević. Bila je udata za Radmila Armenulića, teniskog trenera i beogradsko dijete. Nije bila sa njim sretna, ali je imala kćerku, zbog koje je trpila i borila se da taj brak sačuva. Nekoliko godina prije pogibije oni, zapravo, i nisu bili zajedno. Taj raskid trebao je samo još da ovjeri beogradski sud. Nažalost, Silvana nije dočekala trenutak. Smrt je bila brža.

Tuđe ime

Tako je otišla u legendu, pamtimo je po tuđem imenu i muževom prezimenu. Ostavila je iza sebe oko 200 pjesama snimanih na nosačima zvuka, u filmovima i TV serijama, te za arhive Radio Beograda i Radio Sarajeva. Igrala je glavnu ulogu u filmu „Lov na jelene“, zagrebačkog reditelja Fadila Hadžića, te u dvije TV serije „Ljubav na seoski način“ i „Građani sela Luga“.

Poginula je sa napunih 36 godina i zato možda njen opus nije veliki. Rijetko je i snimala nove pjesme, ali ono što je snimila i otpjevala ostalo je do danas nedostignuto. Za taj baršunasti i lepršavi glas i iznimnu ljepotu vrijeme je stalo! Nezaustavljiv je njen put kroz vrijeme. Njene pjesme, stas i grudi nikada ne izlaze iz mode.

Mnogo toga ostalo je zatamnjeno u karijeri i životu Silvane Armenulić. Neke detalje porodica ljubomorno čuva, od nekih bi i da pobjegne njena kćerka i suprug. Ipak, o Silvani se priča, govori, polemiše, iznose novi detalji iz njene karijere i života. Objavljene su i dvije knjige. Nedavno je jedan dobojski publicista pokušao, ali bolje da nije…

O umjetničkom dosegu i životnom putu Silvane – Zilhe mnogo toga bi se imalo kazati. U brojnim feljtonima i podsjećanjima na nju bezbroj puta je rečeno da je dobojska diva otišla u legendu, da je bila nesretna u ljubavi i da je bila veliki profesionalac i znalac. Nije imala sređen privatni i ljubavni život, odbacivala je sve tabue, hrabro se nosila sa konkurencijom i nacionalistima toga vremena.

Izdržala je i sudsku presudu u Beogradu na šest mjeseci (dvije godine uslovno) za naštimani proces utaje poreza, dostojanstveno podnijela zabranu emitiranja nekih njenih numera u Radio Beogradu.

‘Seljačka pjesma’

Nikada nije podlegla pritiscima da snima ono sto joj njeni mentori nalažu. Javna je tajna da je odbila pjesmu „Od izvora dva putića“, ocjenivši je seljačkom.

Bilo kako bilo Silvana je svojom izuzetnom pojavom i glasom, kao i beskompromisnim životnim stilom, obilježila šezdesete i sedamdesete godine u Jugoslaviji.

Jedan je od rijetkih pjevača narodne muzike kojem je, uvijek strogi zagrebački Jugoton, širom otvorio vrata i doživotno je vezao ugovorom.

Najveća i najljepša na Balkanu zih godina u svome je stvaralaštvu posebno protagonirala ljubav prema sevdahu, kojeg je zavoljela iz vremena saradnje i svojih početaka u Sarajevu uz legendarnog Ismeta Alajbegovića Šerbu. Za arhiv Radio Beograda je snimila više od trideset sevdalinki, a na pločama desetak, što je pravi kuriozitet. Ne treba zaboraviti da su u to vrijeme rijetko koji umjetnici snimali izvornu muziku. Forsirali su komponovanu, trendovsku.

Bila je i ostala vječita i ponosna Bosanka. Čak je i njen posljednji nastup u direktnom TV prijenosu, te nedjelje 9. oktobra 1976. godine obilježilo izvođenje sjajne pjesme „Da sam ptica“, koju je još 1974. Godine snimila na LP ploču i prodala je u tiražu od preko 100.000 primjeraka.

Njena muzička bajka na koncertima, pred TV kamerama, na gramofonskim pločama, te izuzetna pojava i zadivljujući izgled napravili su od Silvane seks simbol za sva vremena. Bila je i ostala simbol idealizovane zvijezde i pomalo žrtve, koju je svako mogao da sažalijeva i obožava.

Tragična smrt

Tragična smrt kao da je preobrazila od velike estradne zvijezde u ikonu, u nešto sveto i neuništivo. Nju prihvataju i generacije koje su se rodile poslije njene smrti isto kao i njeni savremenici. (Izuzetak su nacionalistički ološi u Bosni i Srbiji koji joj mrtvoj spočitavaju nacionalnu izdaju i nacionalnu boju. U nedostatku argumenata ti pomračeni umovi među kojima ima, nažalost, i intelektualaca analiziraju srpsko i bošnjačko pitanje preko nje, njenog umjetničkog imena, porijekla, mješovitog braka…

I jedni i drugi bi da Zilhu – Silvanu prebrišu, uklone, obezvrijede. U Bosni je kažnjavaju jer je, navodno, bosanska izdajica, u Srbiji jer je tamo kao „Turkinja“ bila neprikosnovena, nedavno su je optužili da je bila UDBIN doušnik jer je bila veoma bliska sa Brankom Mikulićem, Hamdijom Pozdercem, Brankom Pešićem, Stanetom Dolancom i Džemalom Bijedićem, koji je plakao kao kišna godina nakon Silvanine pogibije. Bila je i čest gost na Titovim sijelima i pjevala mu samo sevdalinke i starogradske pjesme.

Otišla je bez pozdrava, ostavila prazninu u duši. Ipak, utjeha je da svima nama valja kad tad krenuti na finalno putovanje na vječno počivalište. Sudbina je htjela da sa ovog svijeta ode kao mlada žena, u zenitu popularnosti jedne 20-milionske zemlje bratskih naroda i narodnosti.

Šta bi se desilo da je dočekala devedesete prošlog vijeka i ova današnja vremena. Kud bi i šta bi Zliha – Silvana? Oni kojima je ime vrijednije od djela zagorčavali bi joj život, kao što je blate po nekim forumima i danas. Ovako otišla je u bolji, pošteniji i plemenitiji svijet, a narodu ostavila pjesme, velikim i nazovi umjetnicima iz svijeta narodne muzike lekciju kako pjesmu vokalno i emotivno donijeti, jer Silvanina emocija je posebna priča.

(Naj portal/Ekrem Milić)